DORUČAK

Recept za ovu objavu je u slikama, moj prvi !!!!...ali razlog objave je nešto sasvim drugo.
Doručak na velikoj šniti domaćeg hljeba, najčešći u vrijeme kad sam bila dijete..Šnita domaćeg kajmaka s dobojske pijace, a uz njega paradajz iz djedove bašče..Polako medju gredicama, pa ,,otkini,, koji ti se svidi. Još ono neobično za sadašnja vremena...Paradajz smo grizli kao jabuku, pazeći da sok ne špricne i ne isprlja odjeću...
Šnita namazana biljnim maslom s malo crvene paprike, medju prstima, ...kakav krastavac-krastavica koji je trebalo naći medju lozama...pa samo opran i izrezan uzduž, neoguljen..
.Šnita domaćeg pekmeza od šipka...pa paziti da ne curi..Polizati sve što sklizne na koricu..ili na ruku kroz hljeb..
Znali smo reći da šnita uvijek ispadne iz ruke, na namazanu stranu. Danas, kad se toga sjetim, znam da smo nešto što padne na tlo,znali samo ,,puhnuti,, i ako ,, nije isprljano,, pojesti.
.E, mili bože, kakva su to bila vremena..!!
Asocijacije na ove doručke, uvijek me vraćaju na ljeta u Doboju, na obroke pod grožđem, na klupi, za stolom, u jutarnjoj svježini, kad je još po golim koljenima bilo hladno, na djetinjstvo...Na miris zambaka iz cvijetnjaka, na vitice što se spuštaju  s groždja, na nedozrelu Izabelu..
.Djeca zaista zapamte svašta....i obogate dušu odrasloj osobi!
U slast vam bilo!