Neću danas meso! Niko ga za mojim stolom neće ni spomenuti.
Patlidžane biram tvrdje, svježih peteljki na kojima je trnje. Ostao taj savjet od davnina.
Bez guljenja, patlidžan narežem na tanke šnite i svaku po malo nasolim. Neka odstoje pola sata. Pustim kakvu ugodnu muziku i uživam u tonovima..
Za to vrijeme na listiće narežem veliku glavicu luka, pa i nju malo posolim i izmiješam rukom. Potaknuće to sokove i omekšati ga.
Isperem patlidžane te ih slažem i redove na pouljenu tepsiju. Po njima sloj luka i jedna paprika. Tanko ju nerežem. Smjenjujem redove povrća. Polijem sa vrlo malo ulja.
Ovu musaku, bez mesa, pečem pod folijom. Pečenu, zalijem smjesom od par jaja, par kašika vrhnja i malo mlijeka. Neka fino porumeni. Uz salatu, odličan ručak.
Pamtim vrijeme kad smo često imali obroke bez mesa. Bilo je sasvim normalno pripremiti ovakav ručak. Postaviti danas pitanje, ide li kakav komadić mesa uz ovo ili ima li sloj mljevenog mesa u sredini musake?? Zaista nije potrebno!
Stalno se vraćam starim jelima i uživam u njima.
U slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar