Nije to naziv kolača. To je samo onaj najvažniji dio postupka pripreme. To je samo nekadašnji običaj. To je samo učinak vrijednih ženskih ruku, koje u svakom trenu želješe imati gotov kolač. To je samo dio mojih sjećanja!
Slušala sam priče!
,, Ružice sam s pažnjom napravila. Lijepo ih ispekla! Složila ih u čistu kartonsku kutiju, na papir, poklopila i spremila u kredenac, na hladno! Ništa im neće biti. Orasi, maslo, šećer, fina, tanka jufka..Kad se najave gosti, samo ću dio zaliti i ostaviti da upiju. Neka ima nešto slatko!!,,
Danas se na ovaj način ne spremaju iznenadjenja za goste, ali mi se lijepo sjetiti priče moje majke. U mojoj su kuhinji baš njeni najljepši tanjuri, u kojima je ove kolače posluživala, u sjećanjima njene priče kojima me učila...ne samo pripremi hrane...Puno je tu više poduke o životu!!
Prije par dana, mami pripremih ružicu, pa će je uoči Bajrama samo zaliti agdom. Dok sam slagala kore, baš mi se sve ovo vrati u misli..
Recept je vrlo jednostavan. Kora se namaže rastopljenim maslom ili maslacem, na nju stavi sljedeća, pa po njoj orasi. Srola se u mali valjak. Po želji se upotrijebe 2-3-4..kore. Ovaj put sam motala samo po dvije. Napravljeni valjčići, režu se na širinu od 2 cm i ružice slažu jedna do druge. Ponovo se poliju s malo masla ili maslaca. Peku se na 150C dok dobiju boju, pa smanje na 100 C. Za razliku od baklave, ružice se peku puno kraće. Čim zašušte u tepsiji, gotove su.Za to je dovoljno 30-40 minuta.
Zaliju se agdom, koja varira od količine. Mjera vode i šećera je ista, ali ja uvijek napravim malo manje slatko.
U slast vam bilo!


Nema komentara:
Objavi komentar