Ipak, kad su višnje stigle iz Brijesnice, vrijednim rukama moje Alme, očišćene..odlučih se da razvučem jufku.
Obično za slatke pite, jufku ostavim da se malo prosuši. Danas izabrah nešto drugo.
Klasično tijesto, manje posoljeno, razdijeljeno u dvije jufčice, potkuhala, namladila, razvaljala na oko 50 cm prečnika i obje nauljila, rukom. Tada sam jufke stavila jednu na drugu, te ih skupa razvlačila. Fino, tanko, preko cijelog stola..
Nadjeva su dva. Jedan je od višanja i malo šećera. Drugi od 3 žumanjca, čaše šećera, čaše ulja, čaše jogurta i snijega od 3 bjelanca. Žitku sam masu nasumično polijevala po jufki. Višnje uz krajeve, pa fino tijesto valjala u dva deblja valjka..Rezala tanjurićem, kako bi što manje nadjeva curilo, pa brzo smjestila u rernu..Dvije velike tepsije mirišljave pite...sočne iznutra, hrskave izvana, posula sam šećerom u prahu..Duple su se jufke odvojile, prozračne...nadjev je nabujao pa učinio ovu pitu punijom, a višnje, domaće, svojom su kiselošću osvježile ovo vrelo popodne..Kisele da stisneš usne i zažmiriš...u slatkoj jufki...ma, prefine..
U slast vam bilo!





Nema komentara:
Objavi komentar