Mene je zauvijek očarala naša bosanska bundevara, perfektna, najperfektnija,.... al jednog dana dadoh šansu, i navikanom jelu koje krasi ovdašnju kuhinju. Prihvatili recept Zagrepčani, priglili ga kao svog, pa tržnice pune žena koje na licu mjesta gule i ribaju ogromne bundeve-buće! Malo iz koje košare ne viri vrećica ovog povrća.
Vučeno je tijesto i ovdje popularno i žene ga itekako savladale.
Dakle razvući tanko tijesto i pripremiti nadjev.
Sira podosta, ja stavila 1 kg, 3-4 jaja,domaća, pa žuta , prežuta.. 2-3 čaše vrhnja, soli, pa onu naribanu buću od oko 1.5 kg... i posipati nadjev naširoko. Motati štrudlu, bućnicu, jer se tako ovdje i zove, na 3 prsta širine. Tanjurićem kao točkićem rezati komade veličine tepsije, pa ih prenositi. Tako će se krajevi fino zalijepiti i spriječiti curenje sadržaja. Prelije se uvijek vrhnjem, prije pečenja.
Ovaj put sam bućnicu namazala ostatkom fila.
Gotova, hrstava, rumena, a sočna i vrlo ukusna. Nikakav zaljev, tek tanka krpa dok čeka ručak..
Naša mi je, bosanska bundevara najbolja, al ova, sasvim sigurno tek možda korak iza nje..
Od ove količine dvije najveće tepsije..kako kaže naša Semka ,,Ja napravila, ako ko izbije!,,
U slast vam bilo!

Nema komentara:
Objavi komentar