Nadjev je od 500 gr junetine, samljevene u mojoj kuhinji, luka, crvenog i bijelog, oko 100 gr riže, soli, bibera, malo crvene paprike, pola čaše vode, svježeg peršuna i metvice, sitno nasjeckanih. Ostavila sam ga u frižideru da odstoji par sati kako bi se okusi sjedinili.
Male sarmice od cijelih ili polovica listova, oblikovani i motani na dlanu, tek su veličine zalogaja. Na dnu par listova, pa po njima u jednom redu poslagane, začinila sam s malo maslaca, zalila s malo vode ..i na pečenje.
Kad su omekšale, zalila sam ih smjesom vrhnja, 1 kašike brašna, kašike crvene paprike i malo vode. Protresla sam posudu i ostavila još par minuta u rerni.
U vjenčić od pire krompira, japrak, po njemu umak ...i uživanje u divnom ručku.
Posuda u kojoj sam pekla, makedonska je tava.
Donesoh ju s divnog putovanja s mojom Sanjom, najboljom prijateljicom, Ako je sestra osoba koja je u srcu uvijek i zauvijek, onda je meni Sanja sestra. Odmor od svakodnevnog života. Kako smo danas na dva kontinenta, odvojismo vrijeme samo za sebe. Priče, priče, priče...Nema im kraja...Kako je život uredio da započnu u njenoj Džemala Bijedića i mojoj Miloša Kupresa, u Doboju, a da traju i danas kad je ocean izmedju nas i 8 sati vremenske razlike. Onda u svakodnevnom druženju, kao i danas u svakodnevnom javljanju. Obje smo na to prijateljstvo ponosne!
Dakle, ispekoh japrak u tavi.
Zemljana posuda slična našoj tagarici, s poklopcem na kojem je u ručkici otvor da para može izlaziti. Sa izvora Crnog Drima, uvijek će mi biti podsjetnik na divno putovanje. Koliko god je lijepa zemlja, toliko je lijepa kulinarska ponuda i spremnost ljudi da objasne i podijele savjete o pripremi hrane. Pitala sam o svemu. Kad nisu znali, pozivali su kuhara da pojasni. Slušala, pamtila. Zato iz Makedonije ponesoh same ljepote.
U slast vam bila!
Nema komentara:
Objavi komentar