Sjećam se ove rečenice, dječje..Dok je igra trajala, pritisla glad, a trebalo je ući iz avlije u kuću...Lakše je bilo ruke oprati na dvorišnoj česmi i nabrzinu pojesti namazanu krišku..Kakav opušten obrok, bez ovog današnjeg strogog reda...Ima ljepote u njemu, još kako..
Danas namazi kupovni, u finim kutijicama, a ne mogu se pokvariti mjesecima..!!!!
Ovaj domaći, da domaćiji biti ne može..
Sir svjež, od čiste žene! Vrhnje takodjer..Na to sitno nasjeckan vlasac iz prijateljičinog vrta, pa malo češnjaka ličkog iz sela Varoš, kod Lovinca...
Posoljeno morskom solju...
Na krišku kruha...u Zagrebu....sjećajući se kako bi sad izgledala dobojska avlija...Dragi ljudi, groždje uzrilo, bašča pri kraju, šljiva rodila, kasna kruška, jesenja zažutila, ....Divna sjećanja...
U slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar