Rano ustajanje, pogled prema nebu, oblačnoj kapi punoj kiše! Muzika s radija, prva kafica s kojom se odjutri.
Zavrila voda, pa u šoljicu odlivena, miješanje fino mljevenog Minasa, duboki uzdah koji pokupi sav onaj miris u nosnice, osmijeh na licu..oči na tren zatvorene. Polako kašičicom kupim pjenu po rubovima..Nek odstoji koju sekundu, pa u šoljice..E, tad se sjetih Žane. Nema čuvanja šoljica u vitrinama.Tankih porculana..Draga uspomena na tudje dijete koje mi u srcu, uz moju. Dragi motiv koji je privukao čitav svijet, pa tako i mene... da se zagleda u mirnoću poljupca i razmisli o značenju ljubavi, ..
Uvijek me uspomene nanovo oplemenjuju i neke male trenutke, kao ovaj jutrošnji, učine ugodnijim.
Nek vam je u slast vaša jutarnja kafica!
Nema komentara:
Objavi komentar