Mi smo ih uz jutarnju kaficu očistili, sitne, presitne..Ostalo ih ,,uvrh jedna šećernica,,
Napravila sam od njih malu štrudlu sa prhkim tijestom.. Malu, al najfiniju u životu.
Kakav je to okus bio! Kakav miris!
Sjetimo se toga često. Danas su tamo ovce, pašnjaci, a njega više nema.
Ove sam lješnjake kupila. Od 4 kilograma s ljuskom, dobila sam 1.6 kg očišćenih.
Rasporedila sam ih u 2 tepsije i na 180 C, pekla 12 minuta.
Miris koji se oslobađa, famozan je..
Nekoliko puta sam ih promiješala. Čim su počeli dobijati tamniju boju, gotovi su. Lješnjak ima tu osobinu da se još kratko unutra peče i kad je izvan pećnice, pa lako pregori. To se može vidjeti na prepolovljenim zrnima. Unutra, nešto tamnija, nego s vanjske strane.
Tako vrele stavila sam u krpu i dugo valjala, kako bi se ljuspice odvojile. Nakon toga sam ih pretresla u posudu, pa još dugo u njoj miješala krpom, kako bi trenjem što bolje ogolila zrna.
Samljevena na mašinu za orahe, razvagana po 200 gr, čekat će neke kolače ...
Možda se i ovih neko nekada bude sjećao!
Nema komentara:
Objavi komentar