ZELJANICA

Uz recepte, slike hrane i priče o hrani, pojavi se i pitanje o ,,ugađanju,,. Kakvom ugađanju? Pa, o tome, koliko žena ili muškarac, koji vole kuhati, svojim radom, ugađaju drugima. Pojam vezan za ulogu žene u našoj prošlosti ili sadašnjosti...kako gdje.
Kad si daš truda, pa umjesto ručka nabrzinu, praviš ručak koji zahtijeva vrijeme, sjeckanje, guljenje, miješenje, prljanje silnog suđa, koje te opet čeka..Je li to ugađanje nekome..ispunjavanje nečijih želja...davanje preko mjere...???
Provlače se pitanja među ženama treba li i koliko treba ,,davati sebe,, za kulinarstvo..
Danas ugodih sebi. Zeljanicu obožavam, pa je baš ona bila savršen izbor.
Tanko vučeno tijesto, pretanko, od 700 gr glatkog brašna...U jednoj sam posudi pomiješala 4 jaja, 1 kg svježeg sira, 4 dcl vrhnja, kašiku soli. U drugoj sam na tanke rezance narezala svježu blitvu. Odvojila sam joj tvrde dijelove lista. Tek sam na kraju pomiješala smjese, da blitva, zbog soli, ne pusti previše soka. Nadjev nanosila, motala, pekla zeljanicu na 200C, 30 minuta. Pečenu sam zalila sa malo vrelog mlijeka, pa vratila na minutu u rernu.
Pokrivena čistom krpom, malo je omekšala i sačekala ručak.
A, ugađanje, za mene je onaj istinski osjećaj davanja u porodici. Ništa se ne mjeri, ne računa, ne spominje. Oni, s kojima dijelimo život, nađu načina da uzvrate, pažnjom, radom, nježnošću.
 Kad se zauzvrat dobije poruka, kao što sam ju ja dobila...ponekad dirne baš u srce..
,,Izvrsno je...ljubi te sin u zlatne ruke...,,
Ugađanje ja zovem jednostavno-ljubav!
U slast vam bilo!