nedjelja, 3. siječnja 2016.

GRAH S MLJEVENIM MESOM ILI...

Sinoć je počeo padati! Prvi ove zime, u prve dane ove godine.
Još uvijek ga gledam s prozora, iz tople sobe! Čitala sam u jednoj knjizi kako je pravi slikar onaj koji nacrta ružu, a ona miriše. Pade mi to na pamet gledajući sitne pahuljice kako se slažu na klupe, ljuljačke i tobogan. Osjetim svu ljepotu ove bjeline.
Kako ću na to gledati u starosti, ne znam, možda se sjećati ovih pedesetih. Sad mi na umu oni dani od prije. Mekoća gruda u rukama. Škripanje snijega pod nogama. Moja ruka u tvojoj. Griješ mi prste u džepu kaputa. Naš dobojski park pod snijegom. Pravimo slike na ravnim svjetlucavim plohama, svojim tijelima. Smijemo se..Iz škole se vraćamo najduljim mogućim putem. Moja Sanja. Moja Mirjana.. Moja ulica. Krov kuće s kojeg snijeg skidamo dugačkom improviziranom lopatom. Raščišćavamo stazu od ulaznih vrata do kapije i ispred nje. Vise ledenice s oluka cijelom dužinom krova.  Hiljade asocijacija..
Hrana koju vežem uz zimu, uvijek je ona domaća, najdomaćija. Vruć hljeb, veliki. Grah..
Recept za ovaj baš od kuće ponesoh sa sobom.
Navečer prebrana zrna, namočena u toplu vodu, ujutro oprana. Koristili smo izraz ,,pristaviti grah,,! To bi značilo u veliku šerpu, na obareni grah naliti vodu, narezati mrkve, dodati začina i staviti na kraj šporeta da se kuha. Polako, bez žurbe, odmah ujutro.
U maloj se šerpici fino izdinstao luk, pa na njega mljevenoj mesa, junećeg, malo bijelog luka, bibera, soli..Uzmiriše se kuća..Negdje kad je grah pri kraju, umiješa se ova smjesa, pa malo pričini s brašnom, tek toliko da dobije gustinu..Malo paradajza, domaćeg, ljeti skuhanog...peršuna..
Najtopliji ručak u one hladne dane.
Sad, kad ga napravim, kao da je i zima drugačija!
U slast vam bilo!


1 komentar:

  1. da, i kod nas se kaže: pristaviti pasulj... kad pišeš o Doboju, kao da pišeš o svim mestima u ta vremena

    OdgovoriIzbriši