To vrijeme koje se odvaja za proces transformacije namirnica, proces je u kojem se razmišlja o životu, odnosima s dragim ljudima i onim manje dragim, a najviše o sebi. Što god da radi, čovjek vječito preispituje sebe.
Dajem sve za onaj istančani osjećaj, ono tanano čulo koje me vodi dobrom, upozorava na loše.
Sve što zamagljuje tu vještinu prepoznavanja, valja ukloniti.
,,Valja nama preko rijeke,, po Makú našem.
I dok misli teku svojom rijekom, ruke, vrijedne pčelice, pripremaju obrok. S ljubavlju, jakako!
U nedjelju, ručak za ponedjeljak...Komadi nemasne junetine, posoljeni, pobibereni, prepečeni sa svih strana, polako podlijevani, omekšavali su dugo na umjerenoj temperaturi. Odličan mi je okus ovakvog mesa. Vlakna moraju postati vrlo mekana, a meso ostati sočno. Nikad ga ne probadam vilicom.
Uz meso uvijek stavim jedan crveni luk. Dok se izdinsta, potpuno će nestati i saftu.
U drugoj šerpi, na luku, slatki kupus.. Nema dodavanja vode..Ono što se nakuplja na poklopcu i polako kaplje s njega nazad, dovoljno je..Kupus lako gori, pa mu valja posvetiti pažnju. Vratiće to izvrsnim okusom.
Ovo malo rada, puno znači sutra kad se vratimo kući. Ručak koji se može zagrijati, za mene odličan izbor. U slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar