ŠIŠ-ĆEVAP

Drži se zima na zaleđenom jarunskom jezeru. Hladnoća leda štipa po čelu i nosu. Ipak, prija dugačka šetnja. Led je od jednog do drugog kraja vode. Ptice šetaju po površini. 
Padoše mi na pamet babije huke, iz onih nekadašnjih januara. U jednom  bi danu prštao snijeg, puhao vjetar, oči nije dao otvoriti. Odmah iza tog bi zasjalo sunce kao u proljeće, pa opet zapadao snijeg, onako vodoravno kako ga ovdje ne vidjeh nikada. Nisu ni zime iste. Nismo ni mi!

Ovo nije ona mirisna varijanta, kad se šiš ćevap peče na žaru, kad je od mljevene junetine. U zimske dane, i ovako, u saftu, pravi je tradicionalni obrok.
Komadići purećeg bijelog mesa, fino začinjeni solju, biberom, uljem, upili su okuse. Na čačkalicama, uz komade luka i rog paprike, fino prepečeni na tavi, opojno su zamirisali.
Čim su dobili boju sa svih strana, podlila sam šiš-ćevap vodom, dodala malo crvene začinske paprike i Vegete. Lagano se krčkalo dok meso nije omekšalo. Bez miješanja, tek pokoji put protrešena šerpa i jelo je pri kraju. Tanak ,,pričin,, od malo brašna i vode, malo paradajz sosa...peršun ..i ručak je gotov.
Rizi-bizi kao prilog, sasvim će dobro pasati! Možda čaša vina??? Crnog!
U slast vam bilo!