Gledam neku novu seriju, pa opisuju konverzaciju na karminama. Umrla mater. Žamor glasova, pomiješani dijelovi razgovora. ,,Dobra je bila, išla u sve ko lavica, niko ju odvratiti nije mogao da se izbori za svoju djecu...,, pa mi misli krenuše u tom pravcu. Kako majka voli, kako razumije ono neizrečeno, osjeća u glasu ono dobro i loše, oprašta i srcem grli.... Kolika je to snaga. Nema joj usporedive. Ne postoji.
I ovi su uštipci, po njihovim željama kad su bili dječaci...pune zdjele...začas prazne.
,,Super su, mama, super!,,
Napravila sam ih hiljadu puta.
Uvijek po istom receptu, a taj je narodni...sve od oka..
Jednom rukom se dodaju namirnice u zdjelu, drugom se miješa kuhačom.
Na hrpi od kilograma bijelog brašna, napraviti udubljenje i u njega staviti izmrvljen svježi kvasac. Na njega kašika šećera i toplo mlijeko. Čim nakvasa dodam kašičicu soli, 2 jaja i dolijevam mješavinu od toplog mlijeka i vode.
Tijesto mora biti gusto i ,,žilavo,,.Poklopim ga i neka odmara.
Čim podupla zapreminu, kuhačom dobro premijesim. Splasnuće do pola zdjele.
Pečem u malo ulja. Čim se zagrije, kašiku umočim u masnoću i njome režem tijesto za uštipke..Tako odsijecam dio po dio, koliko je dovoljno za jedan uštipak.
Temperatura ulja neka nije prejaka, ali niti preslaba.
Pečeni, rumeni, u zdjeli, izvrsni za neki mali obrok. Ono što je najvažnije za ove uštipke jest to da nisu masni.
Večeras uz domaći pekmez i toplo mlijeko..
Ako odlučite napraviti...
.U slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar