Zabilježimo slikom, ljepotu svakog trenutka koji nas privuče. Ljepotu osoba, prirode,
hrane na stolu... zadovoljnih lica koja oko nje sjede..toplinu ljudske prirode..
Prijateljica i ja,prisjetismo se nedavno, našeg dobojskog fotografa. Nema osobe u gradu koja ga nije poznavala.
Čika Ferdo bi dolazio na sva okupljanja, sportska dogadjanja, veselja, na sve rodjendane, u naše kuće, u škole.. Na većini starih fotografija, baš je žig s njegovim imenom. Mada je svaka kuća imala fotoaparat, prepuštali smo njemu da svoj posao profesionalno odradi..
Kao da je to vrijeme jako daleko iza nas...
Ponekad uz lijepu sliku, baš njega spomenemo, mada je prošlo puno godina i čika Ferde odavno nema.....Danas, svi fotografi svojih zanimljivih trenutaka...
Sirnica je za moje zaljubljenike u ovo jelo. Nikad ne kažem za koga, ali ti moji momci uvijek prepoznaju mali znak pažnje...
Izvještene ruke rastanje tijesto. Pazim da je na njemu što manje ulja...Nadjev je od 500 gr kupovnog, nemasnog sira, 2-3 dcl vrhnja, 3 jaja, malo soli..
Nanosim ga na sami rub. Tijesto na stolu uvijek režem 2 puta, pa su iz njega 3 dugačka valjka. Kad nožem prerežem, kraj sljedećeg dijela tijesta, nanesem nadjev, ostane zalijepljen za stolnjak. Jedna susjeda je došla baš to pitati. Kako odvojim taj tanki rub? Zato sam ga ovaj put slikala. Jednostavnim potezom provučem nož duž cijelog kraja tanke jufke... Nikad se ne bih sjetila da i to može biti pitanje. Da nadjev ne curi, poslužim se tanjurićem za kafu. Odrezaće valjčić i zalijepiti ga..
Mali zvrkovi, jedan uz drugi. Vrlo malo pouljeni, peku se oko 30 min na 200 C.
Od nedavno ponovo sam se vratila zalijevanju sirnice. Malo vode, 2-3 dcl, komadić maslaca, malo soli...Kad prokuhaju, prelijem ovim zaljevom pečenu sirnicu i vratim ju nazad u rernu. Odmah isključim i ostavim jednu minutu unutra.
Tako vrelu, pod čist stolnjak...
Onim koji vole, u slast bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar