Dolazimo tako jedan dan na posao, a tamo nas čekaju paketi.
Identične kutije, žute, kao one poštanske, stigle iz Njemačke. Žene, ženama tuzlanskim, šalju poklone.Vjerojatno su dobile upute šta nam je posebno važno, pa u njima finih šampona, krema, slatkiša za djecu.
I tako, dolazimo mi, jedna po jedna, silno sretne što nas se neko sjetio.
Neka uzme kutiju, pa ju protrese, osluškuje što li bi moglo biti unutra, neka podiže jednu, pa drugu, ocjenjuje koja je teža, a sve kroz smijeh. Ma, bile bi mi sretne i s jednom čokoladom samo da znamo kako neko prepoznaje svu muku kroz koju prolazimo.
I tako, moja kolegica Aida, zakasni taj dan na posao i uzme zadnji paket
,, Meni ste ostavile ovaj nalaganiji!!,,
Skupile se mi oko nje!
Otvara velikim pekarskim nožem...kad u kutiji veliki medo. Kakvo razočaranje, muk...
Na medinom kaputiću džepić, a u njemu pismo...
Jako zaposlena žena, nije imala vremena za kupovinu, pa nepoznatoj ženi šalje novac da si sama kupi što joj treba.
I smijeh, i suze, i zagrljaji, ...ona najiskrenija ljudska zahvalnost...
I, nije više rat, ali biti čovjeku čovjek, podijeliti svoje, nikad ne živjeti samo za sebe..
Jednako je važno danas kao i jučer!
To nas oplemenjuje i čini boljima!
Vratimo se kuhinji.
Jajuša je pita koja se pravi polagana. Tanka jufka se polijeva rijetkim nadjevom i preklapa do dimnezije tepsije. Tokom pečenja, na 200 C, oko 30 minuta, napuše se i razlista.
Za nju obično izmiješam 3-4 jaja, čašu vrhnja i malo mlijeka.
Pažljivo podvučem ruke pod složenju pitu i prebacim ju na tepsiju.
Uz kakvu osvježavajuću salatu, vrlo ukusan obrok.
Ako se odlučite za pripremu, u slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar