Prošetah lijepim Zagreb-gradom...On je nesumljivo mjesto u kojem starina stoji u svoj svojoj ljepoti...Gledam ju i šutim, a ono što vidim, govori itekako glasno....
.A, gdje su pisci? E, oni kao da su i sad tu. Prošetah Gornjim gradom, gdje je Šenoa još uvijek sa svojom Dorom Krupićevom, Matoš na svojoj klupi, Zagorka u svojoj obnovljenoj kući, Krleža u svom tromom hodu po popločanom Štrossu! I pokušajte prošetati kroz te drvorede, a ne podignuti pogled u ogromne krošnje, u živo svjedočanstvo prošlog života. Oteće vam se uzdah na Krvavom mostu.Ove ogromne kuće, debelih kamenih zidova, izgrađene baš u njihovo vrijeme, svjedoci svega o čemu smo čitali, samo potvrđuju da mi tu pripadamo samo kao posmatrači.
U antikvarnicama još uvijek svilene rukavice i cilindri, pokoji šešir s perjem, lepeza..Možda ,,kogod,, zaželi da se vrati u prošla vremena.....
Ali..idemo kuhati....
Šta je tajna bistre juhe? Vrijeme!
Tajna je sporo kuhanje na najtišoj vatri na kojoj ona samo treperi, poklopljena tako da po malo para izlazi. Samo tako, ostaje ,,ko biser,,! Zato, sjetite se..Samo se vrijeme ne može požuriti!
Ono što je u njoj, klasika je! Pileće meso, mrkva, peršunov korijen,komad celera, cijela glavica luka, zrno bibera...po želji malo prase, kelja...
Ribana je tjestenina dio one priče o domaćoj tjestenini.
Na 10 dkg brašna, ja stavim 2 dijela glatkog, 1 oštrog, 1 žumanjak, i vode koliko stane u pola ljuske jajeta. Na sva malo ulja. Zamijesim tvrdo tijesto i zamotam u prozirnu foliju, da odleži.
Kugla tijesta naribana kao jabuke, na čisti stolnjak..
Sušila se, par dana u praznoj sobi, bez propuha.
Sad u škanicli, čeka svoje juhe...Ovakva se tjestenina malo duže kuha, možda 10 minuta, ali je puno finija od kupovne.
Ako vam miriše domaća juhica, nek vam je u slast!
Nema komentara:
Objavi komentar