PIZZA

Uvijek me fasciniraju jela koja su osvojila svijet.
Recepata je puno, pa je u svojoj jednostavnosti ipak komplicirana. O vrlo tankom tijestu, umjerenoj količini nadjeva, dobro izbalansiranoj, očito ovisi rezultat.
One talijanske, probala sam u Zagrebu, na Floridi, ali na žalost u Italiji, nisam. Moram to ispraviti.
Svaki savjet pokušavam uvrstiti u pripremu domaće pizze.
Ova današnja je sa nekoliko zanimljivih izmjena. Uz 800 gr glatkog brašna, dodala sam 200 gr oštrog. Tijesto sam zamijesila sa toplim mlijekom i 1 kvascem. U njemu je kašika soli i kašičica šećera.
Dodala sam i 2 kašike domaćeg maslinova ulja.
Umijesila, pa kuglu podijelila na 3 dijela. Od toga će biti 3 velike tepsije pizze, veličine rerne.
Paradjz iz boce razrijedim s malo vode. Začinim origanom i solju. Nikada ne koristim kečap!
Tijesto rastežem rukama na stolnjaku koji pospem oštrim brašnom. Pokreti idu iz sredine kruga prema krajevima koji moraju ostati malo deblji. Zato ne koristim oklagiju.
Rastanjeno tijesto premažem paradajzom, pa posipam tanko narezanim gljivama, šunkom, naribanim sirom. Po svemu malo ljute paprike i po želji jaje na oko.
Rerna je već zagrijana na 250C. Više ne može..
Pratim izgled i podižem pizzu kako bih vidjela koliko je ispečena s donje strane. Najduže 10 min. Znam da su preporuke da se peče kraće, ali uz ovu temperaturu, to je nemoguće.
Uz čašu piva...nek vam je u slast!