Ali,Pečat žene na svemu, na mirisu doma, na domaćoj hrani, u odgoju djece. Pečat žene na muževoj bijeloj košulji, prstenu na ruci. Pečat žene u pogledu kojim govori bez riječi. U šutnji kad je ljuta. U prkosu. Pečat žene u ljubavi, trajanju, toleranciji. U sudbini kojoj slijepo vjeruje.
Ali, vratimo se kuhanju...
U nama je spona naslijeđenog i novog koje prigrlimo. Spremne smo trajati i ići u korak s vremenom.
Mi se tužne, od srca nasmijemo i sretne, tugu u srcu nosimo.
Gorde i uspravne i kad smo pogurene i stare.
Gorde i uspravne i kad smo pogurene i stare.
Otkud nam snaga? Otkud nam tolika snaga!
Pečat žene u njenoj ljepoti...
Pečat žene na hrabrosti da ona tri ćoska nosi, i stoji čvrsta i odlučna.
I lavica i srna u isto vrijeme!.
Ko bi se usudio kraljevstvo njeno dirati?
Već je 11 sati. Raspremam stol. U 500 gr mljevene junetine, nasjeckani luk, malo soli, bibera, jedan sitno naribani krompir, malu ulja, malo vode. Promiješam i ostavim u frižider.
Zamiješeno tijesto za pitu, odstajalo. U njemu je 600 gr brašna.
Brzo oblikovanu kuglu dijelim na 4 dijela. Svaku četvrtinu na 5 dijelova. Svaki dio u malu jufčicu. Brašna u ruku i pospem po svih 20 ...Stolnjak s kraja prebacim po tijesu da se ne suši.
Tepsiju premazujem maslacem, onako u komadu rukom. Tragovi masnoće ostaju po emajlu. Baš sa tvrdom masnoćom, neće se pečeno tijesto lijepiti za dno.
Oklagijom jufčice rastanjujem na 10 cm. Ide brzo. Na manju tepsiju nalijem ulja, pa svaki okrenem u njemu. Jednu na drugu u 4 hrpice po 5 komada.
Sve pokrijem plastičnom folijom.
Rerna se grije.
Hrpu od 5 malih jufčica, rastanjujem skupa, na veličinu od 40-50 cm. Ide lagano. Svaku režem na 16 kvadratića. U sredinu malo nadjeva.
U malenoj šerpici, rastopljen komadić maslaca. U njega kratko umočim glatku stranu mantije i redam ihjednu do druge u okruglu tepsiju. Redovi su od ruba prema sredini.
Rerna je ugrijana na 250 C. Pečem ih 10 min, pa smanjim na 200 C.
U ostatak maslaca koji je veličine kašičice za čaj, sipam 3-4 dcl vode i malo soli. Pečene mantije polijem ovim prokuhanim zaljevom, pa okrećem tepsiju da tekućina prođe kroz pitu, a onda ponovo, 5 min, vraćam u isključenu rernu.
Miriše kuća..Ručak za sutra...Kad dođemo, samo sitno bijelog luka po mantijama, pa mješavinu vrhnja i jogurta po tome...Ugrijati polako... i uživati..
Pečat žene na svemu!
Ako se odlučite za pripremu, nećete se pokajati!
U slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar