Brigama kraja nema!
Pričam o tome s prijateljicom. Sve mi ovo prisutno i stvarno, ali...počinjem jutro s osluškivanjem ptica u proljeće. Čujem i najtiši zvuk i uživam u njemu. Počinjem jutro s dubokim udahom mirisa kafe. Prijaju okusi i toplina. Upijam note muzike s radija. Pjevušim uz poznate tonove. Poklanjam nesebično svoj osmijeh onima koje volim i slučajnim prolaznicima. Oni mi uzvraćaju. Primjećujem sve oko sebe u punoći boja i mirisa. Pogled mi ljepotu nalazi!
Dajem svoju pozitivnu energiju i ista mi se takva vraća.
Vjerujem u taj čarobni krug da primamo ono što dajemo jer upravo to živim.
Ne nestaju brige. Ne zaboravim na njih. Samo ih lakše nosim.
Možemo li se nasmijati i kad nas boli?
Možemo! Još kako! Nešto drugo nam grije dušu i daje snagu. Uvijek postoji onaj drugi pokretač naše energije.
Zato, pokušajte uživati od buđenja do sna. Lakše ćete hoditi životnim stazama.
Ali,.... vratimo se kulinarstvu..
U sunčani dan, baš oko podne kad je sunce najjače, prijateljica mi nabra cvjetove maslačka za med.
Mjera je 400 cvjetova, žutih latica sa zelenom čašicom, koje se potope u 2 litre vode. Odstajale su 24 sata. Procijeđena voda se ukuhava sa šećerom. Na ovu mjeru ga je potrebno dodati 2 kilograma. Narezala sam 1 naranču i 1 limun na debele kolutove i kuhala ih svo vrijeme pripreme meda.
Kad je zakipila tekućina, smanjila sam temperaturu i pustila da se polako ukuhava. Nisam mjerila vrijeme. Tek ponekad bih skinula pjenu s površine. Pratila sam gustoću, pa kad je dostigla izgled gustog sirupa, isključila. Isti je princip kao pri kuhanju pekmeza.
Na kašičici malo ohladiti sadržaj. Ako je dovoljno gust, med je gotov. Hladan med dobije svoju stvarnu gustinu.
Nije šala sagnuti se 1200 puta. Baš toliko je trebalo za ovaj med što sad čeka da ga spremim. Tri su mjere. Hvala mojoj prijateljici Mirjani Banović. Maslačci su sada svud oko nas. Jedino u čistom okruženju, dobar su materijal za ovaj ljekoviti med koji se pravi od davnina.
Ako ste za ovaj okus, slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar