Nisam bila neki ljubitelj kad bismo ga imali za večeru.
Što ti je čovjek! Sve dođe na svoje. Od sudbine se ne može pobjeći. Od nostalgije, također! Ona nađe svoj put!
Sad, pri spomenu ovog jela, neka tiha čežnja i smiješak...
Nedavno u roditeljskom domu, vruć pilav donese brat za doručak....Uživali..
I, tako sam ja jučer, dan provela u pravljenju domaćih tjestenina. Mijesila, valjala, rastanjivala, sušila..,..U odlučivanju šta samoj sebi skuhati, pogledah u onu tjesteninu i odluka pade..
Nikakvog posebnog posla nema. Voda zakuha, malo se posoli i u nju dodaju rezanci. Kuhaju se dok ne omekšaju. Nekakav naš, kućni recept je, da kad cijedim vodu, ostavim malo na dnu. Tako mi je ovo jelo posebno sočno.
U vreli pilav umiješam vrhnje. Bilo domaćeg-najboljeg..I to je to...
Postoje varijante da se pilavu doda i svježi sir, ali meni ovaj ugrija dušu i tijelo! Bila je to i dodatna proba domaćih rezanaca. Položili ispit. Lako se skuhaju, ne lijepe se i vrlo su ukusni. Mislim da je ovo odličan izazov!
S poštovanjem prema jednostavnim starim receptima!
Ako se odlučite za pripremu, u slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar