Za mene je bamija podsjećanje na mezetluke i akšamluke. Fine male sofre na kojima se servirala hrana iza koje je pažljiv i dug način pripreme. ,,U večeri rane....,, Tendžere poklopljene da do prvog zalogaja sačuvaju toplinu i miris pod svojim poklopcima. Suha meza na malim tanjurima, sirevi i suho meso, sudžuk...sir i kajmak...bureci, lukovice ili bamija...domaći hljeb...štamplić domaće šljive...
Za mene je bamija podsjećanje na ove običaje koji su svojevrsna ceremonija jer im se pridavala posebna pažnja. Hranu je pripremala žena za ukućane, ali ovakvi obroci, bili su isključivo za muža.
Ima u tome topline i ljepote. Onaj mir u zraku, onaj osjećaj privrženosti, ljubavi, u svakom trenu.
Jesmo li se danas odmakli od ovakvog načina pokazivanja bliskosti?
Jesu li nestali običaji koji povezuju onu da ljubav ide na usta...jer, nije ovo samo hrana...ovo je trud da se ugodi, stvori jedna lijepa atmosfera, u miru, na kraju napornog dana, odmori, pojede, popriča...
Danas sam napravila bamiju. Znam kako mora izgledati, na šta moram obratiti pažnju, ali sam ju opet pravila najpažljivije što sam mogla.
Dva niza su bila teška 100 gr. Kad je prokuhalo pola litre vode, stavila sam u nju kašiku octa i spustila niske. Kuhale su na najtišoj vatri 5 minuta.
Tada sam bamiju ocijedila, isprala i skinula s konca.
U šerpi se dinstao luk. Stavila sam dvije glavice. Čim je omekšao dodala sam 1 mrkvu izrezanu na kockice. Mrkva nije obavezna. Malo bijelog luka...Na to 400 grama teletine, malo prošarane. Moja mama kaže, nek su komadi kao kockice šećera. Na sve jednu crvenu papriku, na sitne komadiće.
Polako sam dinstala, podlijevala, sve dok meso nije omekšalo. Dodala sam mu soli, suhog začina, bibera, kašičicu crvene paprike, malo paradajz sosa, sitno sjeckanog peršunova lista.
Na sve sam spustila bamiju i polako promiješala. Pustila sam da kuha 10 minuta na laganoj vatri. Saft mora biti ni rijedak, ni gust. Toliko sočan da se komadićem hljeba može malo umočiti. O okusu ovog jela ne treba pričati. Treba ga osjetiti!
Nemam tendžeru. Misliću na to kad odem u Bosnu. Neka ovakve hrane da podsjeća, vrati neka davna vremena...
Ako se odlučite za pripremu, u slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar