Kao da vani zrak treperi.
Ja se sjetih samo jednog...
Mladost i ljetni pljusak...Došao niotkud!
Ko je u mladosti gledao nebo i znakove?
Uhvatio nas ,,u pola grada,,.
Kapljice ogromne, pa kupe prašinu po cesti. U trenu nam mokra kosa, mokra odjeća.
Smijemo se. Lijepi se haljina za noge, curi voda s kose niz čelo.
Skidam sandale, pa trčimo po vrelom asfaltu, da se što prije maknemo pod kakvo stablo, pod krošnju.
I pada, pada...ne staje..Otkud tolika kiša??
Samo je smijeh ono čega se sjećam, mladost i onaj osjećaj da si sretan, da nemaš nikakvih briga...
Smiju se svi naši prijatelji koje vidimo. Neki jednostavno hodaju prkoseći...
Ne bih kišobran, ni da sam ga imala..Šta će mi?
Kakva ljepota! Kakva ljepota!
Nikad više takvog pljuska!
...ali vratimo se sadašnjosti...i vrelini ovog dana..
Salate najpoželjnija ljetna jela..
Paradajza na kriške, feta sira na kockice, malo rotkvice, luka mladoga, peršunova lista.. Među prste soli...pokoja kap ulja maslinovog..
Zaljutiti papričicom...
Nek vam je u slast!
Nema komentara:
Objavi komentar