ponedjeljak, 15. kolovoza 2016.

KRUH S KROMPIROVIM TIJESTOM - S PRIČOM

Smije li žena....?
Započe priča o tome smije li žena. ...
I danas, usred svojih posala, nekoliko započetih, nekoliko završenih, a još par u planu do noći, sjetih se te rasprave.
Započeta priča o tome smije li žena s 50 godina nisiti poderane farmerice, naravno, što je i za očekivati, okrenula u pravcu, u kojem i treba, ka ozbiljnosti samog početka rečenice.
Smije li žena?
Smije žena stotine posala i tereta na leđa. Obaveza koje i ne mora, al želi! Briga koje samo ona brine jer joj takva nafaka. Tuga koje samo ona odtuguje, riječi koje samo ona proguta za mir u kući i ,,oko kuće,,.
Osu iz mene hiljade riječi, nečujnih, onako samo za se, spremna o tome baš ovdje reći par, ako u par stane! Gdje će u par riječi stati tako važna stvar, ali eto..Nek se tema načne.
U naše vrijeme curice nosile bijele dokoljenke, kikice s mašnama. Tako sve, tako i ja.
Kad smo se ,, zacurile,, opet upale u norme tadašnjeg odijevanja i ponašanja, s malo kojim slobodnim iskorakom, pa tako i mladost ode.
Udatim ženama priliči to i to. Ne možeš to, udata si! Kad dođoše djeca, pazi, majka si..
Uhvatiše se za ruke godine, čvrsto se povezaše i ponesoše život.
Dođe pedeseta.
Danas, na pitanje ,, Smije li žena ?,, ne čekam da se pitanje završi. Vrisne iz mene bunt i ne da pitanje ni postaviti.
Žena smije i treba i mora, učiniti da životu da poleta onoliko koliko želi. I nije zato manje djevojka, ni majka, samo je više samosvjesna i jaka. Kalup koji smo nosile stoljećima, konačno je skinut, a na nama je hoćemo li se vraćati unazad. Sve što donosi osmijeh na lice, itekako je poželjno.
I na ono pitanje o poderanim farmerkama, odgovorim ,,Još kako ! S pedeset, i s koliko god godina želi!,,

....ali, vratimo se kuhanju..
Ostalo pirea od ručka, pa sam ga iskoristila. Na,oko 500 grama pirea, dodala oko 800 gr brašna, kašiku soli, kašičicu šećera, suhi kvasac, pa zamijesila tijesto toplom vodom. Bilo dosta rijetko, pa ga samo izlila u modle obložene papirom. Posula dobro lanenim sjemenkama, jer sam samo njih imala, sve ovlaš pokrila krpom i nek raste.
Pekla sam 15 min na 200 C, a 45 na 180 C.
Ovo je definitivno najmekši kruh koji pravim.
Ako se odlučite za pripremu, u slast vam bilo!






Nema komentara:

Objavi komentar