Jedna obična žena, na običan stol, prostire bijeli stolnjak. Uz stolicu pripadajući tanjur. Escajg odavno rasparen. Ostajao u kućama što nisu bile naše. Gubile se kašičice...
Na dasci mirise kruh. Škripi kora, diše sredina.
Pod lonac daščica.
Jedna obična porodica na okupu. Jedan običan život.
Nalijevaju se tanjuri do ruba. Lupkaju kašike o njihova dna.
Jedan običan ručak.
I svaki od nas u svojoj nutrini, jedan poseban čovjek. Kipe iz nas osobnosti. Kipe priče što podižu poglede, razvlače osmijehe kao harmonike Zvone i iskre riječi što se sudaraju, nadmeću.
Naginju se tanjuri, naginje se lonac da u njemu ne ostane ništa.
Umaču se komadi kruha i u svom kruženju tanjurom pobiru ljepotu jela.
Veže nas krv i pažnja, hiljadama tankih niti, pa se gledamo s ljubavlju.
Jedna obična porodica, kutijica za nakit,a u njoj.....dijamanti moji!
.....ali vratimo se u kuhinju...
17.08., sad je paradajz prezreo i spremam ga u zamrzivač za tagarice, dolme, juhe. Nikad mi pelati iz konzerve nisu tako fini, kao ovaj najzreliji, zaleđen.
Na plastičnoj plitici, komadi ili cijeli paradajzići, samo dok se potpuno ne smrznu. Nakon toga u vrećici.
U tagarica, složeni s povrćem, u dolmama, poredani oko paprika prije pečenja u rerni, u juhama skuhani, cijeli.
Ako se odlučite za pripremu, ne čekajte dugo.
Nema komentara:
Objavi komentar