Zatreperi i srce i duša!
Kakve li ljepote u svemu njegovom!
U glasu i stasu.
Pa ti se čini da je ono što on govori baš ono što i sama želiš reći. Pa ti i ne smeta ako te prekine, jer on i tako bolje zna.
Učini ti se da je put kojim te vodi baš onaj kojim sama želiš ići. Zahvalna što ga on krči.
Pa se privijaš i povijaš u laganom njihanju životnom baš prema njegovom hodu. Stope mu pratiš. Svaka tvoja baš u njegovu stane.
Kroz dane i.mjesece, kroz godine. I ta mala stopa nevidljiva u njegovoj. I tvoj glas nečujan od njegovog. Zaboravio i da se javlja. Umukao! Tvoj put u njegovom.
I kad posebna žena, postane obična žena? Ne zna ni sama! Oblikovana po onome koga voli, a sama u putovanju izgubljena.
Zaboravi voljeti sebe, zaboravi i da je njega nekad voljela.
Ona treperava svjetlost s početka priče, postane žmirkava mračna staza.
Vrati se na početak! Pazi da ti se to ne desi.
Imaš usta! Govori!
Imaš stav! Pokaži ga!
Imaš svoju stazu, jednako važnu, kraj njegove. Sama ju gazi!
....ali vratimo se kuhanju...Bunt i kroz boju hrane na stolu..
Crvene paprike su malo slatkaste. Za njih ljeti napravim fil obogaćen povrćem. Na mljevenu junetinu dodajem sitno sjeckan luk, češnjak, mrkvu, peršun, korijen i list, komadić celera, malo nasjeckanog lista, naribani krompirić, rižu.
Sve posolim, dodam malo suhog začina, bibera, malo vode. Svako meso u sebi ima masnoće, pa dodatnu rijetko ulijevam u fil.
Ne pretrpavam paprike. Složim ih jednu do druge , pouljim i u rernu na 200C, oko 40 min.
U pola pečenja, sa dvije kašike, pažljivo okrenem svaku papriku.
Pustiće malo svog soka.
Na tanjuru, po želji, dodati vrhnje!
Ovaj put su im na drugoj razini rerne, društvo pravile rog paprike za zimu.
Pokoji paketić, dobro će doći.
One načete, nasjeckane na kockice, pa u vrećice.
Poseban je recept za krompir, baš s njima, ali o tome drugi put!
U slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar