Pamtim kad se uz bijeli kruh vezivao pojam blagostanja i dobrostojećih porodica. Provlači se kroz tolika štiva da su bogatuni jeli samo onaj od bijelog brašna.
Danas se o toj zabludi sve zna.
Iz Bosne donesoh brašno svih mogućih vrsta.
Raževo se koristi u smjesi za pripremu kruha, peciva, ali i kolača.
Jučer sam mu, na 500 gr, dodala 250 gr oštrog.
Po svemu šaka lanenih sjemenki, kašika ćurekota, 2 kašike chia sjemenki, suhi kvasac i kašika soli.
Fino sve zamijesila toplom vodom u kojoj sam otopila pola kockice maslaca. Dodavala sam vodu do jednog podatnog tijesta koje se odvaja od ruke.
Raževo brašno ima smanjenu količinu glutena, pa prilikom pripreme, s kvascem stvara manju količinu ugljičnog dioksida. Zato tijesto slabije nadolazi.
Poklopila sam ga da nabuja. Povećalo je svoju zapreminu za pola. Nakon sat vremena, dobro sam ga premijesila, prebacila na pobrašnjenu podlogu, a s nje u kalup. Tako je sloj brašna ostao na površini. Još je pokriveno kvasalo dok se rerna ugrijala. Po dužini sam ga razrezala i stavila peći 15 min na 200 C, 45 min na 180.
Težak, zbijen kruh, kompaktan i pun, vrlo je ukusan. Susretala sam zamjerke da se teško ispeče i ostane sirov. Uz ovaj režim pečenja, to se ne desi.
Veće je prehrambene vrijednosti od pšeničnog, ali ga se i manje može pojesti.
Danas, ražev kruh isti kao jučer, kad sam ga ispekla.
Ako se odlučite za pripremu, u slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar