Kuhaću od sada i ovakva jela, u kojima s minimalnom količinom ulja i sa samo osnovnim začinima, pripremim obrok.
Za ovo sam pureće mljeveno meso začinila solju, izmiješala i oblikovala faširance. Pekla sam ih na 3 kapi ulja.
Obareni kelj i naribanu mrkvicu, skuhala sam, vrlo kratko, u telećem temeljcu. Od začina tek malo soli i čeno češnjaka pred kraj kuhanja.
Uz sve, na kocke skuhan krompir, u slanoj vodi.
Izvorno, prefinog okusa!
U slast Vam bilo!
A sad, priča!
,,Sve mi je njeno bilo drago.
Dugački prsti, ruke prošarane debelim venama, izradjene.
Znala sam ih držati u svojim, skidati debelu burmu i isprobavati ju, stišćući prste da mi ne spadne.
,, Hajde da te češljam! ,,
Donosila bih s verande, iz kefetnjaka, tanki plastični češalj.
Puštala me da joj odvežem šamiju, tanku; mekanu, obrubljenu kerama, koju je čvrsto vezivala. Krajevi provučeni iza ušiju, pa još jednom omotani oko glave. Skliznula bi s kose, sijede, poluduge. Niko tako svilenu kosu nije imao.
A bez marame, sasvim druga žena.
Provlačila sam češalj, a ona, mirna, puštala me da joj pravim frizure, pletem pletenice. Kao da joj je prijalo.
Majkica sjedi na sećiji, dijete joj stoji iza ledja, jedva visoko do vrha njene glave. Do kuda sjećanja sežu.
Ostavila bih sve, pa je čvrsto zagrlila, poljubila, a ona je hvatala moja koljena i stiskala ih uza se.
Završavala bi priča sjedeći joj na krilu, upijajući njen miris, opuštena u njenom milovanju i ljuljuškanju, glave stisnute uz njeno srce.
Prošle su godine i godine.
Možda je to srce, naučilo ovo srce, kako se čuvaju i vole djeca.
Neka joj je rahmet !
Dugački prsti, ruke prošarane debelim venama, izradjene.
Znala sam ih držati u svojim, skidati debelu burmu i isprobavati ju, stišćući prste da mi ne spadne.
,, Hajde da te češljam! ,,
Donosila bih s verande, iz kefetnjaka, tanki plastični češalj.
Puštala me da joj odvežem šamiju, tanku; mekanu, obrubljenu kerama, koju je čvrsto vezivala. Krajevi provučeni iza ušiju, pa još jednom omotani oko glave. Skliznula bi s kose, sijede, poluduge. Niko tako svilenu kosu nije imao.
A bez marame, sasvim druga žena.
Provlačila sam češalj, a ona, mirna, puštala me da joj pravim frizure, pletem pletenice. Kao da joj je prijalo.
Majkica sjedi na sećiji, dijete joj stoji iza ledja, jedva visoko do vrha njene glave. Do kuda sjećanja sežu.
Ostavila bih sve, pa je čvrsto zagrlila, poljubila, a ona je hvatala moja koljena i stiskala ih uza se.
Završavala bi priča sjedeći joj na krilu, upijajući njen miris, opuštena u njenom milovanju i ljuljuškanju, glave stisnute uz njeno srce.
Prošle su godine i godine.
Možda je to srce, naučilo ovo srce, kako se čuvaju i vole djeca.
Neka joj je rahmet !
Nema komentara:
Objavi komentar