ZAPEČENI KARFIOL

Sjetih se danas jedne smiješne priče koja miriše na jesen I dunje,...mada dunje danas ne kuham..
Volim moju tetku Jasnu. Odradila je ona dio velikog majčinskog posla prema meni.
Kuća na vrh Orašja, a nas dvoje, tek vjenčani, bijelim fićom, pa k njoj.
I tako, kafica, priča, ...kad veli ona ,, Imam domaćeg soka, al to više nije sok, niti znam šta ću s njim..,, i prsne u smijeh..
Nosi mali kanister. Pravila nešto od dunja, ostao sok. Nema flaša. Nalije u kanister.
Ohladio se, stegnuo. Želirao.
Pun kanister nečeg finog, a ne možeš do toga. Miriše! Gledaš kroz otvor..i to je to..
Kako mi u Bosni po narodnom znamo reći ,, valjanje od smijeha,, .
Isprobavali, rješenja nema..
Dunjo moja!
Ma, da je bio najfiniji sok koji smo probali, ne bismo ga se sjećali s tolikim veseljem, kao ovog kojeg ne probasmo!
...ali vrijeme je za kuhanje ručka..
Glavica karfiola od 1600 gr. Biće ga dovoljno za pripremu na lešo, kuhanje nekakve juhice od povrća, ali i za zapečeni karfiol, uz današnji ručak.
Najbitnije je kratko kuhanje. Zato cvjetiće režem na sličnu veličinu. Karfiol svojim specifičnim okusom i privlači i odbija.
U veliki lonac nalijem vodu i pustim da zakuha. Tada ju posolim, pa smanjim i spustim povrće.
Neka lagano vrijucka. Čim je upola skuhan, vadim u cjedilo.
Posudu namažem maslacem, pa pospem prezlom. Po njoj složim cvjetiće jedan do drugog.
Umutim jedno jaje sa 2 dcl vrhnja i malo vode u kojoj se karfiol kuhao. Posolim i prelijem preko cvjetića.
Sve dobro pospem parmezanom i pečem na 200C, 10 minuta.
Uz pečenu piletinu, odlično je odgovarao!
U slast vam bilo!