U Bosni smo ga zvali ,,prasa,, i ,,praziluk,, , a u Hrvatskoj usvojih nazive ,,poriluk,, ili jednostavno ,,pori,,.
Kako god, volim ovo povrće, bogato željezom! Pravim ga na puno načina.
Ako imam priliku, biram uske mlade stabljike, mada su danas sve češći oni krupni, debeli, od 500 grama u jednom luku.
Kako god, prasa je blaža i ukusnija u ovo vrijeme kad je uhvati mraz. Tada ju ne blanširam.
Ovo jelo smo znali imati za večeru, ali ponekad i za ručak. Posebno mi drago, pa sam ,,sretna,, što ga moji ju ukućani baš ne ljube. Zločesta majka! Sve uzme za sebe!
Uglavnom, prasu narežem na tanke kolutove i dinstam na malo ulja. Vrlo brzo povene i smanji zapreminu. Od začina koristim samo sol i biber.
Kad je mekana, dodam joj ulupana jaja i miješam dok se ne ispeku.
U tome je sva mudrost.
Ako se odlučite za pripremu, vidjećete da je to jako aromatično jelo.
U slast Vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar