Bio je mali dječačić kad sam mu pričala gdje živim.
,,Znaš, Pavle, u našem naselju, krošnje stabala su iznad naših zgrada. Pune su gnijezda ptica. Djetlići kljucaju. Kosovi pjevaju na sav glas.,,
,,Teta Selma, je l ti živiš u nekoj šumi ?,,
Ovog sam se pitanja stotinu puta sjetila kroz godine koje su uslijedile.
Stabla rastu polagano i zaista su ogromna. Smjenjuju se na njima godišnja doba, ptice izlaze iz gnijezda, gledamo kako uče letjeti, pa odlaze, a moj Pavle već student. Rijetko se sretnemo, zagrlimo, ali sad je njegova glava gore, iznad moje..
....ali vratimo se kuhanju..
Malo više mlijeka u frižideru. Malo, previše, rekla bih.
Zato sam cijelu bocu od 1.75 l izlila u šerpu. Prije svakog lijevanja isperem ju hladnom vodom. Kažu da se tako mlijeko neće lijepiti za dno.
Polako sam ga zagrijala, pa dodala 375 gr riže i 5 kašika šećera. Pustila sam da lagano kuha.
Znam da je starinski recept za sutliju drukčiji. Riža se skuha, pa tek onda stavi u mlijeko. Laganim pričinom od vode i nišeste se zgusne. Ipak, ja ne zgušnjavam, ne kuham rižu posebno.
Pustim da ovako vrijucka dok škrob ne ugusti sutliju. I to je to.
Isperem zdjelice vodom, pa nalijem u svaku. Hladna ili topla, s malo cimeta ili ribane čokolade..desert ili večera. Meni, ovo drugo!
Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar