Mama bi tati vazda podgrijavala nekakva variva i čorbe. U svako doba dana, najdraža mu takva hrana. Ja bih vazda prigovarala.
Tata se smješkao.
,,Pusti ti nju, Sabina. Samo ti meni ugrij,,.
Između njih osmijesi koje sad razumijem savršeno.
E, vrijeme je najbolji učitelj, pa kockice slaže kako treba.
Danas su čorbe i jela na kašiku, moja omiljena jela. Sve u njima u odličnom omjeru. Zato duboki tanjuri najčešće na mome stolu.
Velika šerpa. Meso dinstano u malo vode. Blago prošarana junetina. Često s kostima. Uz nju korjenasto povrće. Kad omekša, obogatim ga graškom, kockicama krompira, stapkom celera, koju kasnije izvadim.
Polagano vrijucka. Uzmiriše se kuća. U šoljici kašičica brašna i začinske paprike. Malo vode. Ugustim saft. Dobro se sjedini. Posolim. Pobiberim.
Sjeckanog peršunova lista po svemu.
Isključen ručak, još dugo na šporetu ostane vruć. Kutlaču pripremim na tanjurić, kraj šerpe.
Zove miris ispod poklopca!
Ako se odlučite za šetnju subotom, predlažem ovakav ručak!
U slast Vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar