BROKULA NA LEŠO, S PRIČOM

U biti mojoj, jaki korijeni, pa mi ova seljenja teško pala. Stisnula se u meni utroba. Srce usporilo, a u glavi nabrajanja čega mi sve žao.
A žao mi svega!
Nema život milosti. Jača i čeliči!
Jedan za drugim, stan za stanom, kofer za koferom, dječje ruke u mojima.
Ovdje sam stala. Ovdje svoje raspakirala. Djecu podigla.
Ovo mjesto zovem dom!
I sad opet razlog za selidbu. Zrele su godine. Sve osnažilo, al svejedno teško!
Dijelim nepotrebno. Nekome će zatrebati kaput i cipele, moje haljine. Umotavam uspomene, pazim na knjige!
Naučilo tijelo, dok je života, do tada je i borbe.
Svo zlo u tome!
Osvijestila ja najvažnije! Moji ljudi i zdravlje. Ostalo je zamjenjivo!
I nešto mislim danas, sve sam svoje važno dala svojim ljudima. Ugradila u njih bisere što usput skupih. Dala i poštenje i poštovanje, pažnju i vrjednoću, sposobnost da vide, upijaju i odašilju dobrotu. Eto korijena naših. Idu s nama kud god da podjemo!
Šta su kuće i stanovi? Korijeni su u nama. Oslobodjeni takvih sputavanja, nosimo svoje kud god da krenemo.
...ali vratimo se kuhanju..
Brokula zdrava! Malo-malo, pa ju kupim. Stapke ogulim i narežem. Cvjetiće odvojim na komadiće slične veličine. Neka se skuhaju u isto vrijeme. Operem pod tekućom vodom.
U Lonac kolutovi mrkve. Čim prokuha, dodam kocke krompira i stapke brokule. Kad su skuhani, dodam cvjetiće. Par minuta i ocijedim vodu. 
Za lijepu zelenu boju, lonac ne poklapam.
Začinila brokulu maslinovim uljem. Domaćim! Soli među prstima. Domaćeg češnjaka na listiće...
Začinila život i hranu!  Zdravo, oboje!
U slast Vam bilo!