Nećemo se sresti u nekom drugom svijetu.
I što ti opraštam i što ti nikako oprostiti ne mogu.
Što ti pamtim sve ove godine i gurnem pred tebe kad sam najviše ljuta.
I ono za što sam ti zahvalna i na što sam na te ponosna.
I sve ono čime se iskupljuješ za tu čudnu narav,
za taj nedostatak razumijevanja za sve moje, žensko.
Ono što imam, reći ću ti sad, jer ništa tamo iza zida nema.
Neću da ostane nedorečeno. I neka te grije i neka te boli !
Za ove godine što ih sa mnom u naramku nosiš, pa se spotičeš, ili prepreke s lakoćom preskačeš, poguriš se i ispraviš....
Sve ću ti priznati. I ljubav i očekivanja, razočaranja i priželjkivanja, radosti i strepnje, slutnje i sumnje..sreću ogromnu i tugu.
Hiljade osjećaja trajanja kroz vrijeme, kad si bio jači, pa me vukao. Kad sam bila jača i gurala te naprijed.
I da treba reći kakav je to život bio, stala bih u neznanju. Na jednu stranu dobiveno, na drugu očekivano. Iskrena pred sobom i pred tobom, razvrstavala bih sve doživljeno.
Na pitanja o sreći i životu, nema jednog odgovora. Lažljiv je. Tu se razmišlja i promišlja. Tu se ponovo proživljava sve što je prošlo.
Nikad žensko srce zadovoljno nije.
Cijeli bi vijek da treperi od ljubavi i ushićenja.
Ništa tamo iza zida nema, pa mi reci sve što za mene čuvaš. Ništa mi ne prešuti. Hoću da ispravim što se ispraviti da!
Dok je života, dok je života!
....ali, vratimo se kuhanju.
I za ovo jelo treba sve fino i sve sa strpljenjem.
Kost za juhu, komad mišića, mrkve, korijena peršuna i celera, jedan luk oguljen tako da zadnji sloj lupine ostane, komad prase, list kelja, vezica peršunova lista.
Kao i u životu, sve polako. Tiha vatra!
U tanjuru je bistra juha, baš zbog tog strpljenja.
Komad mesa i povrća.
Pravi lijek!
Ako se odlučite na pripremu, u slast Vam bilo!
Sve ću ti priznati. I ljubav i očekivanja, razočaranja i priželjkivanja, radosti i strepnje, slutnje i sumnje..sreću ogromnu i tugu.
Hiljade osjećaja trajanja kroz vrijeme, kad si bio jači, pa me vukao. Kad sam bila jača i gurala te naprijed.
I da treba reći kakav je to život bio, stala bih u neznanju. Na jednu stranu dobiveno, na drugu očekivano. Iskrena pred sobom i pred tobom, razvrstavala bih sve doživljeno.
Na pitanja o sreći i životu, nema jednog odgovora. Lažljiv je. Tu se razmišlja i promišlja. Tu se ponovo proživljava sve što je prošlo.
Nikad žensko srce zadovoljno nije.
Cijeli bi vijek da treperi od ljubavi i ushićenja.
Ništa tamo iza zida nema, pa mi reci sve što za mene čuvaš. Ništa mi ne prešuti. Hoću da ispravim što se ispraviti da!
Dok je života, dok je života!
....ali, vratimo se kuhanju.
I za ovo jelo treba sve fino i sve sa strpljenjem.
Kost za juhu, komad mišića, mrkve, korijena peršuna i celera, jedan luk oguljen tako da zadnji sloj lupine ostane, komad prase, list kelja, vezica peršunova lista.
Kao i u životu, sve polako. Tiha vatra!
U tanjuru je bistra juha, baš zbog tog strpljenja.
Komad mesa i povrća.
Pravi lijek!
Ako se odlučite na pripremu, u slast Vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar