Zubato sunce blista u prozorima toliko da bi ih otvorila širom, a vani je januar i puše ledeni vjetar. Ljudi, zabundani, užurbanim koracima prolaze ulicom.
Na prozorskom kamenu, hladi se paluza od višanja. Mirišu kao da su danas ubrane, a stajale su zaleđene od proljeća.
Boja im je kao onog dana kad su sazrile.
Živimo u svijetu iluzija, kad se ljepotama prikriva ono stvarno bitno.
Poslije ručka, uživali smo u slatkasto-kiselkastom okusu tradicionalnog deserta. U Hercegovini poznatiji kao višnjab, u Bosni s jabukama i drugim voćem, kao paluza.
Nišestu, koja je neizostavna, nekada smo kupovali sa sela, iz mlina.
Danas je ima svaki dućan pod ovim ili pod nazivom škrobno brašno ili gustin.
Dakle,...vratimo se kuhanju.
Nalila sam 1.5 litru vode na 500 gr očišćenih višanja. Za zimu ih zaledim s košticama. Ledene, vrlo se lako očiste i sok ne šprica okolo. Mislim, lagano...Kad vam se prsti slede, ne osjetite ništa...!!!
Dodala sam u vodu 5 kašika šećera.
U 3 dcl hladne vode, umiješala sam 6 kašika nišeste. Fine je praškaste strukture i jednostavno se otopi.
Ukuha se kao puding. Kad kompot bude gotov, voće mekano, nišesta s vodom, polako se lijeva uz stalno miješanje. Kuha par minuta i to je to!
Za dekoraciju, na svaku sam zdjelicu stavila par cijelih višanja!
Kao u proljeće! Iluzije, iluzije..
Ipak, okus je toliko stvaran!
Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar