petak, 13. siječnja 2017.

PUNJENI LIGNJUNI

Uz sunčano jutro smo izašli iz stana.
Planirajući preseljenje, danas smo razgledali namještaj. Saloni s predivnim komadima, koje sam pipkala, sjedala na sofe, zagledala materijale, udobno se smještala u fotelje, isprobavala stolice, drmusala stolove kako bih vidjela jesu li dovoljno čvrsti, etikete s cijenama pažljivo gledala, pa poneke brzo ispuštala iz ruke...
Stolice, da su udobne za ljude...koje dobi? Kako da čovjek nazove nas iznad pedeset? Ni mladi, niti stari..bože...
Stol koji su praktičan za dvoje ljudi, a komotan za obitelj kad se okupi, dovoljno veliki da na njemu mogu razvlačiti jufke. 
Uspoređujem s onim što imam, pa puštam mašti na volju kako bih trebala isprobati i nešto sasvim novo, pa i time osvježiti svakodnevicu.
Uglavnom, izađosmo svjesni da ovaj posao i nije baš lagan. Biće to novi mali dom, kako god ga opremili, a ja ću od njega učiniti prostor ugodan za život. Mirisaće domaća hrana! To je bitno!
Vani nas dočeka kiša. Do kuće okrenu na snijeg.
...a tamo...nema ručka..
Zajedno smo mi to začas!
On, sjeckajući 2 glavice luka, sitno, sitno....pa na maslinovo ulje da se fino zastakli.
Ja, oprala lignjune. U pola kilograma ih došlo 5. Recept za lignje, savršen za njih.
Krakove sitno, pa na luk.
Malo češnjaka, malo peršunova lista, pa šolja riže. Dobro izmiješala da se riža obloži masnoćom, pa polako podlijevala vodom. Poklopila i pustila neka omekša.
E, tada sam smjesom napunila lignjune i stavila ih u teflon tavu, na malo HLADNA maslinova ulja da se polako dinstaju. Brzo će pustiti svoj sok i dosta se smanjiti. To nije bitno, jer su vrlo zasitni. Meni je jedan bio dovoljan za ručak.
 Povremeno sam ih okretala.  Brzo su omekšali.
Jedan me ribar podučio da lignje pečem na vrelom ulju, a lignjune na hladnom.
Dakle, idemo dalje..
Ostatak riže s krakovima, nastaviti dinstati uz dodavanje  kašike paradajz sosa i 1 dcl crnog vina. Kad ishlapi, dodati rižu lignjunima u tavu i isključiti!
Po ovom receptu lignje pripremam godinama i definitivno je to jedno izvrsno jelo. S lignjunima ne zaostaje u okusu.
E, sad, da ne završim ovaj post, a da ne kažem nešto o lignjunu ili totanu. Glavonožac, sličan lignji. Nešto krupniji. Po ukusu malo žilaviji, pa je ovaj savjet o hladnom ulju dobar. Cijena lignjuna, puno je niža i u našim ga ribarnicama često ima svježeg.
Čisti se tako da se glava odstrani i krakovi odrežu, spojeni. Iznutrica se ukloni, kao i tanka prozirna hrskavica koja prati cijelu dužinu tijela.
Ribar mi reče da se iznutra niti ne pere,  ali mislim da je to bitno kad se glavonošci prže u ulju, zbog vode koja špica.
Odlučite li se za pripremu, u slast Vam bilo!







Nema komentara:

Objavi komentar