Ne bi trebalo, ne bi trebalo....
Mislim, počne ono uz osmijeh, sreću zbog novog dana, pogled kroz prozor, umotavanje u kućni ogrtač, obuvanje šlapa, zadovoljstvo što sam u svom domu....ali, valjalo bi naviku o pijenju kafice pomaknuti u redoslijedu jutranjih događanja, makar iza doručka.
Dok miriše opojno...polako pripremam prvi obrok.
U omiljenu posudicu lijevam malo vode, izbacila mlijeko, i u njega sipam zobene pahuljice. Pustim da polako prokuhaju.
Čim nabubre, počinje bojanje!
Danas cimetom, mljevenim lanenim sjemenkama, ćurekotom i suhim brusnicama. Kad se prohladi, bojama će se pridružiti i med.
Do ručka, dovoljno!
Nema komentara:
Objavi komentar