Karfiol ili volimo ili ne volimo. Specifičnog je okusa.
Prolazim kroz našu tržnicu. Odmah je kraj zgrade. Desetak tezgi okruženih malim prodavnicama u kojima imamo sve što poželimo, od ribe, mesa, mliječnih proizvoda...Kupim domaćeg luka, a prodavačica mi namigne i ubaci par glavica ljubičastog. Da probam i taj, veli.
Javlja se prodavačica jaja, pozdravlja susjed koji radi u kafiću, žena u pekarici klimne glavom... maše prodavačica povrća, pa mi pruži glavicu karfiola. Pitam koliko sam dužna, a ona kaže- ,,Samo opet dođite!,, Lijepe geste doživljavam. Lijepe geste ljudima i činim.
Odmah sam ga pripremila.
Ovaj put sam, cijelu glavicu sa listovima, spustila u posoljenu vodu koja kuha, najprije dijelom na kojem je korijen. Nakon par minuta sam ga polako okrenula i kuhala bijelu glavu uronjenu u vodu. Prekuhan karfiol nije dobar. Mora ostati hrskav i čvrst.
Nikad ne poklapam povrće, pa mu boja ostane ista.
Izvadila sam cijelu glavicu šupljom kašikom i malo ohladila.
U isto vrijeme na tavici sam rastopila malo maslaca, dodala krušne mrvice, malo soli i malo suhog začina. Kratko sam sve propržila i prelila preko karfiola. Po mrvicama sam polila malo maslinova ulja.
Masnoće, zaista malo, tek da začini jelo.
Bez spremanja u frižider, jer mu hladnoća promijeni okus, ovo fino jelo je začas završilo u tanjurima.
Uz kakvo meso, savršeno! Meni, kao samostalan obrok!
Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!
Mmm. obožavam!
OdgovoriIzbriši