Dugo kao vječnost !
U mladosti, nesagledivo ! Sada ih vidim drukčije.
2017. godina, 100 godina udaljena od godine rođenja mog djeda.
Kako sam s njim i majkom odrasla, svjedok sam mnogih njegovih priča iz djetinjstva.
Rodio se kao blizanac, ali mu brat nije preživio porod. Možda zato ni on dugo nije progovorio. Sve čuo, sve razumio, ali do punih pet, nije prozborio niti riječ..
Dobojska Čarsija, Ozrenska ulica. I tako maleno dijete mogli su poslati u komšiluk, da šta odnese i ,, posluša,, i on je to činio.
Sjeća se kako je jednog dana iz njega osula rijeka riječi, koje je u svojoj tišini, sve upamtio.
Kasnije, posvećen porodici u potpunosti, brinuo je o svemu.
Ujutro zajednički čaj, koji sam i ja s njima pijuckala. Onaj koji je sam brao i sušio. Zatim prva jutarnja šetnja. Uredan, u hlačama na crtu, sjajnih cipela..
Vraćao bi se noseći kruh iz Aljine pekare i ,,Oslobođenje,,.
Popili bi svoju jutarnju kafu iz malih fildžana i on bi se uputio u nabavu. Vrlo često, za ruku, i ja s njim.
Najprije u Hasanicinu mesnicu, pa bi preko pijace, punio cekere. U povratku bih se držala za jedan od njih. Polaganim koracima preko Korza u našu Miloša Kupresa.
Pomoć pri kuhanju sastojala se od branja povrća u bašči, čišćenja i sjeckanja. Uvijek joj je s šalom pružao ćasu opranog povrća, govoreći da je tako lako kuhati.
Onda bi polako odlazio medju gredice i plijevio ih. Sav od reda.
Slušajući kako je pričao o poštenju, poštovanju, obrazu, stvarala sam svoju sliku života.
Za djecu je znao reći da su kao bijeli zid. Kad po njemu poliješ vodu, ostane trag. Pričao je to držeći na krilu svog prvog praunuka, mog sina. Pouke sam uvijek sama izvlačila.
Danas, sve njegovo u sjećanju, samo su pisma uredno složena u ladici. Krasopis, o čovjeku priča priču. Njegov je bio poseban!
100 godina je kao vječnost, al ponekad i nije, ako je u njima jedan život.
Njegove priče, smjernice mom životu.
Uskoro bi mu bilo 100 !
....ali, vratimo se u kuhinju!
Kupila sam matovilac.
Pola kilograma, puno mladih biljčica. Reže se pri korijenu, jer se obnavlja, pa je svaki stručak, jedan buketić.
Pažljivo sam očistila suho lišće, oprala biljčice u nekoliko voda, pa dobro ocijedila.
Ovaj put, poslagane u tanjuru sa kockicama feta sira i polovicama kuhanih domaćih jaja. Po svemu malo bućinog ulja i na stol!
Ova je salata bila uz doručak i zaista smo uživali u njoj!
Ne propustite matovilac. Jako je zdrav! U slast Vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar