Njihov okus, bolji od okusa mesa, ostao iz onog vremena kad moji djed i majka nisu imali zamrzivač, pa se povrće spremalo za zimu na razne načine.
Mahune i patlidžani osušeni, paprike, paradajz, mrkva, u đuvečima.
Biljno maslo redovno se kupovalo u limenim kutijama. One su poslužile za pohranu suhog povrća.
,,Zvonilo,, unutra. Kile i kile, stale u jednu kutiju.
Dakle, zdrave patlidžane očistila od peteljki i tvrdog dijela ploda, pa bez guljenja, narezala na veče kocke. Nanizala ih na deblji konac, malo odvojila komadiće jedan od drugog, pa stavila nisku na sunce.
Začas se skupili, smanjili i osušili.
Ja sam niske zatvorila u papirne vrećice i ostavila u špajz. Tako dehidrirani, mogu opstati cijelu zimu.
E, sad...današnji ručak.
Niz patlidžana, dvije pune šake, stavila u vodu, dodala kašiku octa i pustila da kuha par minuta.
Na dinstani luk dodala mljevenu junetinu, mogu i kockice. Nakon 15-tak min, umiješala i isprane patlidžane i pustila da vrijuckaju dok sve nije omekšalo. Posolila, pobiberila, zacrvenila začinskom paprikom.
Malu šolju riže posula po svemu i podlijevala vodom kao za svaki drugi rižoto.
Kad se skuhala, isključila.
Ako se sjećate ovog jela....i ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo?
Nema komentara:
Objavi komentar