Najčešće me kao mamac privlače jela koja traže više posla, a takva definitivno vraćaju s najviše okusa.
Tek ponekad, ono jednostavno ispliva kao dobar zalogaj.
Pileće pečenje, na razne načine, biram kad uz kuhanje još nešto dodatno radim. Ovaj način sam prihvatila u vrijeme kad bih odlazila po mraku, vraćala se po mraku, pa tako premorena pravila ručak za sutra. Nametnuo se kao štednja onih zadnjih atoma snage prije sna.
Danas, posebno drag izbor!
Kupim veće pileća prsa, kost upotrijebim za bistru juhicu, razrežem, pa oba komada bijelog mesa, s kožom, dobro natrljam solju, biberom, ponekad začinskom crvenom paprikom, ponekad curyjem. Prepečem stranu s kožom, pa okrećem da se pore zatvore i sok ne iscuri.
Tada vatru smanjim i pečem oko pola sata, povremeno okrećući. Od sveg lijepog suđa, za ova mi jela omiljen stari poklopac sa rupom u sredini, kroz koji izlazi suvišna para. Zadnji komad sa dobojskog otpada gdje se moglo kupovati emajlirano suđe s greškom, po sniženim cijenama. Progura se stari ispred sjajnih Zepter poklopaca. I neka je!
Uz jedno, kuhana riža s kurkumom. Uz drugo pečene trakice zadnjih rog paprika koje se još mogu kupiti.
Hrana i tanjuri, priče i spominjanja..Vrlo često pozitivne asocijacije i vibre...boje..Neka nam boja u životu! ,, Boje su u nama, boje su u nama...,,
U slast Vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar