KAKO ZAMIJESITI VUČENO TIJESTO?

Bosna njeguje i zanimljiv naziv za ovu radnju. Kako ,,potkuhati,, jufku? Isti se koristi i za dizana tijesta.
Kraj, takav kakav jest, žene takve kakve jesu, pa je i logičan slijed da su vrijednice u skromnoj sredini, iznašle načina da ovim jelom othranjuju generacije.
Danas, bosanske pite, poznate na sve strane svijeta.
Istina, korijeni im iz turske kuhinje, pripremaju ih i svi okolni narodi, ali u ljudima ono nešto što sve dobro prisvaja sebi.
Nije niti važno!
Dakle, kako potkuhati jufku?
Koristim glatko bijelo brašno. Puno je do njega, pa ni svako brašno nije isto.
U zdjelu stavim cijeli kilogram, napravim udubljenje u sredini. U njega kašiku-dvije ulja, malo soli, po svemu.
Jednom rukom polijevam hladnu vodu, drugom polako mijesim.
Voda ide prema ulju, po malo, a rukom to maleno, mekano tijesto, vrtim u krug, proporcionalno mu pridružujući okolno brašno.
Dakle, nikad voda odjednom!
Tijesto je meckavo, ali u njemu nema grudica.
Kad sam utrošila otprilike polovinu brašna iz zdjele, odlažem vodu, pa jednom rukom držeći posudu, polako nastavim oko tijesta dodavati brašno, ne ulazeći više prstima u njegovu sredinu.
Princip podrazumijeva da u zdjeli ostane samo glatka jufka, u kojoj je umiješena sva količina brašna.
Tada ju samo malo poštaubam brašnom po površini i poklopim.
Nakon petnaestak minuta, na stolu, opet blago posutom brašnom, razdijelim tijesto na dva, tri dijela i brzim pokretima izradim u manja.
Opet ih pospem brašnom i ostavim da odleže pokrivena, da malo otpuste svoju elastičnost.
Nakon toga svaku razvaljam oklagijom na veličinu oko 50 cm, u promjeru. Polijem s vrlo malo ulja, pa rukom namažem po cijeloj površini.
Opet moraju odmoriti.
Jedno je na na stolu, ostala na radnoj kuhinjskoj površini.
Polako podvučem ruku, ocjenjujući je li se mekoća vratila. Ništa ne forsam. Za sve treba vrijeme.
Kad je toplo, ovaj proces se jako ubrza.
Razvlačenje ide jednostavno. Jednom rukom tijesto dižem, drugu podvlačim ispod i polako vučem prema rubu stola.
Tanko, sve tanje...
Pite volimo, pa je ovo količina za 3 velike tepsije iz rerne. Kad pravim, pravim!
Blago, nasumično pouljim po cijeloj površini, ponekad iz boce, držeći prst na grliću, puštajući da tek po malo kapa, a ponekad umačući kist u šoljicu s uljem, puštajući opet da s njega padaju kapljice.
Filujem...rolam...
Cilj pripreme pite jest da tijesto bude vrlo tanko.
Kad je pečena, i kad se komad uzme rukom na dlan,ne smije ostati trag ulja.
Ovo je posebno važno!
Poznato je da masnoća pomaže da se jufka dobro razvuče, da bude tanka i ne puca. Zato kupovne pite i prati opis ,,masne,,. Umijeće je to postići sa minimalnom količinom ulja.
Odlučite li se za pripremu, neka Vam je u slast!