GULAŠ

O gulašu ima recepata i recepata....Rekli bismo da je to jedno od jela ,,koja se kuhaju sama,, ali...
Zašto su onda neki gulaši puno bolji?
Ništa se samo ne može napraviti! Ništa!
Dakle ovako, omjer mesa i luka varira od upola manje luka, do jednake količine kao i mesa. Gulaš pravim od junetine. Najbolji je mišić ili dio od vrata. Kuha se dugo, pa je ovo ručak za dva dana.
Režem  sitnije kockice, kao zalogajčiće.
Na malo ulja pržim meso, da dobro ,,zacvrči,, zamiriše na pečeno meso. Pore se zatvore, pa svaki komad zadrži svoje sokove i bude sočan. Tanki sloj, koji se polijepi po dnu posude, začiniti će luk koji stavljam na meso.
Smanjim temperaturu i dalje pržim uz povremeno miješanje, koliko god duže mogu.
Podlijevam s malo tople vode. Ovdje je akcent na to malo. Nema ulijevanja vode da se sve kuha, već da polako omekšava u malo safta.
Posolim, dodam crvene začinske paprike i paradajza, tek kad je meso mekano.
Tada podlijevam gulaš do potrebne gustoće.
Ako želim malo veću količinu safta, pospem meso kašikom brašna, prije podlijevanja vodom. Za ovo zgušnjavanje može poslužiti i krompir koji  skuha, pa zgnječi.
Pustim da još kratko kuha.
Danas sam gulaš servirala uz domaće njoke.
,,Je l vam fino?
Je, je...!,,
Jedu i šute...
Ako ove male finese poprave okus gulaša, neka Vam je u slast!