četvrtak, 1. veljače 2018.

GRDOBINA S POVRĆEM I PRIČA, NARAVNO!

Torba puna svega s tržnice, smjestila se između mojih koljena i sjedala ispred. 
Prija, spustiti se tih par stanica do odredišta.
Gužva od zabundanih ljudi i njihovih kolica s namirnicama, mladih s ruksacima, koji se bez pardona okreću na sve strane, praveći si mjesta koliko požele. 
Primijetila sam ja njih dvoje, već vani.
Požurila mala bokserica k tramvaju, prije svog gazde. Buckasta, široka, gegala se u žurbi.
Gledam ih unutra. Traže mjesto u spoju tramvajskih kola, gdje je malo šire za stajanje i gdje nema potencijalno nervoznih ljudi, koji bi prigovorili zbog psa u tramvaju.
Odavno se smiju voziti s nama, i zbilja kome bi ta plemenita bića smetala?!
Uvijek me iznova oduševi to, što mi se kroz život ponavlja. Od svih putnika i svih mjesta, gdje mali pas može stati, još i usmjeravan svojim čovjekom, pomicala se pomicala, vukla ona njega za lajnicu, i došla k meni.
Namjestila se za maženje, nagnula tijelo na moje noge, pa malo glavu tamo, malo ovamo, pratila pokrete moje ruke po sebi.
Čuje ona kako joj šapućem i tepam.
I to malo vremena u tramvaju, lijepo njoj, a bome i meni.
Iskrena mala bića tako malo traže, a toliko puno daju.
Pričam polako, smješkam joj se... i sjetim jedne slične situacije.
Jarunska livada, na kojoj se istrčavaju psi.
U jednoj od šetnji sa Sophie.
U susret nam došla, u punom trku, tri odrasla staforda.
Nekad prije, tu situaciju ne bih smjela niti zamisliti.
Ovaj put, moje mirno disanje, potpuno opušteno.
Njihovo zaustavljanje, ovlaš doticanje mog tijela, mirno njuškanje i nastavljanje igre , kao da se ništa nije desilo.
Svaki put se sjetim moje Sanje koja kaže kako razumije da mene vole ljudi, al kako me vole životinje??!! Mislim da to govori zato što ona mene voli...
Ali....zaista...ljubav sve okreće i pokreće...

Vratimo se kuhanju!
Kupila sam rep grdobine. Nešto manji, (uh..svejedno skup)... ovaj put sam spremila s povrćem.
Na malo maslinova ulja, par čena češnjaka, prodinstala glavicu luka, mrkvu, peršuna, celera, jednu papriku, par krompira....sve na kockice. Spustila među povrće komade grdobine i više nisam miješala. Par puta posudu protresla.
Sve skupa pustilo dovoljno saftića da ovo jelo bude sočno i fino.
Ribi je dosta 20 minuta. Peršunova lista...među prstima i..ručak na stol...
Neka Vam je u slast i....posvetite koji trenutak našim četveronožnim prijateljima...
Uzvratiti će Vam ljubavlju!






Nema komentara:

Objavi komentar