Pogledamo jedna drugu, nasmijemo se i zagrlimo...svaki dan, svaki put....
Zanimljivo je koliko se ozbiljnih razgovora može voditi s četvorogodišnjom djevojčicom.
Kakvu je haljinicu sama izabrala za danas? Pokreti kojima pokazuje glokne i volane, naljepnice ili rukaviće. Štramplice i cipelice...gumice na repiću u kosi..
Polako se oblačimo, spremamo vrtićko u ormarić, kupimo torbe, svaka svoju, i ruku za ruku izlazimo iz zgrade.
Visoke stepenice, pažnja...Izlazak na trotoar, pažnja..jure li biciklisti ispred nas..
Kao da sprema sve te priče, koju jednu za drugom govori, kao u povjerenju, ozbiljno me gledajući gore, u oči. Naglašava važno, utišava tajanstveno.
Puno toga mi mora šapnuti na uho, na što se ja odmah saginjem, pridajući svakoj njenoj riječi važnost.
Koliko je ozbiljnih razgovora s četverogodišnjom djevojčicom!
Iskrena, otvorena, ne skrivajući što joj je po volji, a što nije. Jasno iznosi svoje želje, a već tako mala, vrlo nježno prima poklone i koji joj se ne svidjaju, da ne uvrijedi, ali dajući na znanje kako je željela nešto dugo.
Pričamo o proljeću. Pamti i daje primjedbe o onome što vidi.
Učimo o trajanju vremena, koliko je pet minuta, koliko je pola sata.
Teta Selma, šta to znači?
Pamti puteve kojim se krećemo, pamti ponašanja i reakcije, i priča mi o njima.
Jako je lijepo druženje s četverogodišnjom djevojčicom. Dok ju slušam, dok joj pričam, glasom koji je ugodan, miran, opuštajući...moje oči su na njoj, pred njenim cipelama, pred njenom glavom...na stazi koju gazi..na ljudima koji nam dolaze u susret, iza nas, na biciklistima koji jako vole staze za pješake, tamo gdje nema njihovih....štiteći taj mali veliki dragocjeni život.
I vremenom, čovjek nauči tako, kretati se s puno očiju.
Divna energija koju mi pruža, ukloni svaki trag umora.
Teta Selma, moram ti nešto šapnuti.
Moja mala prijateljica, kako ju zovem, miče mi kosu i ruke namješta da usmjeri zvuk.
,, Volim te, teta Selma! ,,
,, I ja tebe volim, ljubavi moja!,,
Nema komentara:
Objavi komentar