četvrtak, 13. travnja 2017.

RAHAT LOKUM I PRIČA O RAHATLUKU!

Šta je to rahatluk?
Kad živiš u okruženju u kojem je to svakodnevni izraz, onda ne samo da ga razumiješ, već i doživljavaš. Osjetiš ga kao jednu ljudsku karakteristiku koja se ne da naučiti.
Na kraju dana, rahat se odmaram. Opuštena, uz dobru muziku, uz otvoren prozor koji uljepšava ugodjaj. Rahat jer sam završila današnje obaveze. 
Rahatluk je i mirnoća, rahatluk je i spokoj, i zadovoljstvo. Rahatluk je dobrota koja ispliva iz čovjekove dubine, pa ga uljuljka u mir.
I sve ono poistiha, bez ikakve žurbe, učini da se čovjek razrahati i opusti.
Biti rahat ne znači da taj i taj, nema nikakvih briga. Ma niti govora!
Taj i taj ima jednu urođenu sposobnost da prigrli život takav kakav jest,  a da opet odašilje jednu tako tananu mirnoću koja mu se iz svake pore probija. Rahatluk se iz očiju vidi, iz glasa čuje..
I nema rahatluk veze niti s imetkom. Rahat čovjek je u svojoj duši bogat prebogat, a sve mu opipljivo za doživljaj sreće nebitno.
Danas Vam uz ovaj turcizam, serviram i moj rahat lokum.
Napravih malu količinu, tek četvrt mjere, da me želja mine za ovom poznatom poslasticom.
Dajem recept u originalnom omjeru.
1 kg šećera preliti sa 7.5 dcl vode i ukuhavati u gustu agdu.
Dodati mu sok od 2 limuna.
U isto vrijeme izmiješati 15 dkg nišeste, vanilin šećer i 1l vode.
Dodati agdi i miješati dok se ne zgusne.
Nasjeckati oraha na krupno, pa prosijati da se ljuspice odvoje.
Naliti u modle dio smese, rasporediti orahe, pa preliti ostatak
Hladan rahat lokum iskrenuti na tacnu i izrezati.
Obično se uvalja u šećer u prahu, ali ja nisam.
Ako se odlučite za pripremu, sjetićete me se.
Prefin!
Uz rahat lokum, rahat uživam!
U slast Vam bilo!




srijeda, 12. travnja 2017.

PAPRIKAŠ S KOPRIVOM

Neću meso svaki dan.
Varijanta paprikaša, savršena je baš u ovo vrijeme, kad ima mlade koprive.
Na malo maslaca, fino sam izdinstala glavicu luka. Polako sam joj dodavala naribano korjenasto povrće, mrkvu, malo peršuna, celera, na njih kockice krompira, pa miješala uz smanjenu vatru da fino omekša. Malo ljute papričice, za okus. Soli, bibera, začinske paprike, po svemu. Podlila sam s vrlo malo vode do gustog variva.
Šaku koprive prelivene kipućom vodom, grubo sam isjeckala i umiješala u paprikaš. Nakon 5 minuta, isključila.
Meni je prijalo. Nadam se da će i Vama, ako skuhate.
U slast!



utorak, 11. travnja 2017.

KAKO ZALEDITI PITE ?

Brzi ručak, najbrži.
Važno je najprije savladati izradu vučenog tijesta, a to je zaista dobro znati.
Od dobrog brašna, jufke su tanke, pretanke. Sa filom od sira, najmanje posla, a tu najviše vole.. Dok se jedna peče, motam drugu,...dok se zadnja peče, spremim sve na svoje mjesto..
U rerni se peklo pile, a  sirnice sam slagala na drugu razinu, s namjerom da ih pečene, zaledim.Uz uključen ventilator, samo sam ih smjenjivala. 30 minuta,.... i jedna gotova.
Na stolu, tepsije pokrivene čistim, popeglanim salvetama, ostale da se dobro ohlade.
Kad me ne bude bilo, dobro će im doći da ih samo podgriju.i imaju obrok.
Neko zaleđuje pite u tepsiji u kojoj su složene. Sirove. Kasnije, samo cijelu tepsiju stavi u rernu i ispeče.
Neko ih slaže na tacnu, u zvrkovima, pa kad se zalede, sprema u vrećice. Kasnije, po potrebi peče onoliko koliko treba.
Ja ih uvijek ispečem, ohladim i zaledim. Pakiram po par komada u vrećice koje dobro zatvorim.
Kasnije kad se zagriju, najbolje u teflon tavi, imaju okus kao da su taj tren ispečene.
Kakva su Vaša iskustva?

U slast Vam bilo!









ponedjeljak, 10. travnja 2017.

ČORBA S KOPRIVOM

Kasno nedjeljno popodne, oni putuju, ja očekujem da se pojave, ručaju...Prozori širom otvoreni, vrućina kao da nije april.
I svašta naspremanog, u tavama, loncima, na tacnama.
Smiju se, sretni, sretna i ja što je tako.
Sretna i što moja djeca ulaze, zagrle i poljube majku svaki put kad dođu i pođu. Moji sinovi, moja snaha, odavno moja kćer.
Na stolu i čorba s koprivom. Pune tanjure, fino im. ,, Je l da, ljubavi, kako je fino?,,
Uvijek govorim koliko ih volim i koliko sam sretna što su baš oni moja djeca.
Ako osjećaš ljubav, pokaži je. Na skrivaj! Neka tvoja draga bića znaju koliko ti znače!  Život leti...
...ali, vratimo se sad kuhanju...
Čorba od koprive, pojedena za čas...prefina..
Na malo maslaca, sa drvene daske, polako sam dodavala sve što nasjeckah.
Mala glavičica luka, sitno, mala mrkvica, krompirić, malo paprike crvene...U loniću zakipila voda, pa je prelih preko koprive. I nju odmah na dasku.
Dinstalo se povrće, omekšalo...na njega samo kašičica brašna..brzo promiješam, podlijem vodom.
Od začina soli, bibera, malo crvene paprike.
Kad je ponovo zavrila, u čorbicu dodam koprivu i za 5 minuta isključim.
Vrhnja po želji...i ponuditi najdražima...i reći im koliko ih volimo...odmah danas...!
U slast vam bilo!





nedjelja, 9. travnja 2017.

POGAČA S MESOM -S PRIČOM, NARAVNO !

,,Ko bi skupio ovoliku hrabrost za život, da je put pred nama ravna crta? 
Svo trnje jasno bismo vidjeli i sve bezdane.
Nikad korak ne bi bio dug.
Možda je baš svaki zavoj na koji nailazimo, razlog sljedećem ubrzanju. Savladana prepreka,osmijeh na licu.
I nema straha od onog što dolazi. Strah je samo od nas samih.
Dovoljno uspravna i spremna na sve što me čeka.,,
..ali, vratimo se kuhanju..
Pogaču s mesom je pravila jedna nena u tuzlanskoj Kuli. Kad god bismo joj dolazili, čekao je baš ovaj njen specijalitet. Nije ju rezala već kidala rukom, onako vrelu, pa stavljala opet nazad u tepsiju. Pušilo se iz onih listova tijesta i ispadali komadići mesa i luka..Mi bismo uzimali, svako svoj komad i uživali ...,,Neno!!!,,
Prema sjećanju, pokušah dočarati poznati okus.
U zdjeli sam pomiješala 250 gr heljdinog i isto toliko cjelovitog brašna s mlina. U sredinu stavila kašiku ulja, kašičicu sode bikarbone, kašičicu soli, pa zamijesila tijesto hladnom vodom.
Razvlačenje ovakve jufke, priča je za sebe. Više valjanje nego povlačenje tijesta da se istanji. 
Posipala sam ih filom od mesa, rukom, među prstima dodatno usitnjavajući grumenčiće. U njemu je mljevena junetina, luk- ne previše sitno narezan, sol, biber obavezno, malo vode.  Posavjetovala sam se s mamom o nadjevu. Ako se meso proprži, onda svakako luk mora biti sirov, da zadrži čvrstoću i malo hrska. Naravno, kao za burek, meso može biti i sirovo.
Preklapala sam pogaču prema obliku tepsije. Na ovu količinu tijesta, dovoljno je 300 gr mljevenog.
Pekla sam je na 200C oko 30 minuta, pa zalila prokuhanom vodom s malo maslaca. Kao i za pite, vratila sam pogaču u rernu i isključila je. Još je malo odstajala.
Pogača od mesa treba biti ,,oko 2 prsta,, debela. 
Pokrivena krpom, fino je omekšala. 
Crna pogača, ne kao nenina bijela, mojima se naizgled nije činila primamljiva. Pod krpom, u kuhinji, kako kakav mamac za degustaciju, privukla je svojim mirisom, pa okusom....a onda su krenule pohvale..
Možda i ova bude neka ,,mamina pogača s mesom,, o kojoj će se pričati...Ko zna, ko zna??
Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!





ČAJ OD ĐUMBIRA

Dobro jutro, uz topli čaj!
Zeleni se pogled kroz prozor.
Nježne boje i nježni zvukovi ptica.
Kakvo lijepo proljeće!
Jutros, čaj od đumbira.
Na jednu šolju vode, količina đumbira koja bi stala u čajnu kašiku.
Toliki komad s korom odrežem, operem pod tekućom vodom i narežem na tanke šnitice. Ne gulim.
Zakipi voda, pa đumbir prelijem u šoljici.
Prema želji, koliko hoću da bude jak, zadržim ga u vodi.
Malo meda, limuna...plastična ili drvena kašičica...i uživati u zvukovima iz prirode.
Dobro vam jutro i u slast!




petak, 7. travnja 2017.

KOPRIVA S JAJIMA


Svježa kopriva, još par listova srijemuša..
Voda u loncu zakipila. Prelila sam je preko lišća i odmah ocijedila.
Na malo maslaca, sam okrenula par puta, pa dodala domaća jaja. Malo soli među prstima..
Na tavi se prepekle šnitice jučerašnjeg kruha..
Koliko treba jajima da se ispeku, dovoljno je i koprivi..
Na radiju ,,...pjevaću dok suze me ne zabole,
                     voljeću dok oči se ne zatvore,
                     zauvijek ćeš biti tu....,,
Doručak!!!
U slast Vam bilo!