nedjelja, 13. kolovoza 2017.

JAJA S MLIJEKOM

 Odavno je izbačena navika ,,Svako jutro jedno jaje...,, !
Ali....kad se za jaja odlučimo, stotinu je načina za pripremu.
U ljetne dane, s paradajzom, savršena su kombinacija.
Na malom komadiću otopljenog maslaca, par domaćih jaja. Pustim da se bjelanca malo zapeku, prije no što izmiješam žumanjca. Tako sam voljela jesti i kao dijete.  Miješajući  ispečem.
Tada dodam malo mlijeka i čekam dok uvri toliko da malo ostane za umakanje kruha.
Soli među prstima i...tavicu na stol.
Nikakvi tanjuri!
Niti slučajno!
Odlučite li se za pripremu, u slast Vam bilo!



srijeda, 9. kolovoza 2017.

GRAH SALATA S PILETINOM

Kuham i u ove vrele dane, naravno!
Jesti se mora.
Ovakva jela pripremim, zatvorim u zdjelicu i pohranim u frižider. Kad planiramo jesti, dodam luk.
Grah salata, na toliko puno načina na mom stolu.
Sadržaj konzerve istresem u cjedilo i dobro isperem pod tekućom vodom.
Jutros sam kuhala pileću juhu.
Meso vilicom sastrugala s kostiju. Odvojila žilice i masnoću. Mrkvu narezala na deblje kolutova.
Uz njih narezala svježeg paradajza, jednu papriku, luka...pa sve umiješala u grah.
Od začina, soli, bibera i bućinog ulja.
Salatica, samo takva!
Odlučite li se za pripremu, u slast Vam bilo!




nedjelja, 6. kolovoza 2017.

PRIČAM VAM PRIČU


Usput i samu sebe podsjećam na prošle dane.
Nižu se doživljaji i trenuci. Pojavljuju ljudi . Neki sa mnom samo dio puta, neki me prate oduvijek
Svaki u svojoj glavnoj roli, kistom oslikavaju jedno djetinjstvo i mladost.
Uljepšavaju stazu koju biram za svoj život. Neki mi kamenčiće sklanjaju s puta, mirisne zambake poklanjaju, rame svoje primiču za odmor. Paze da se ne spotaknem, da ne padnem.
Čine mi svojim životom, moj ljepši.
Neko mi srce krade iz njedara, pamet pomućuje. Opija dušu. Hoće je za sebe.
Izmičem se izazovima da stazom životnom za se kolijevku nađem , djecu iz utrobe podignem.
Rukama za čitav život obgrlim. Svakom po jedna, najčvršći oslonac. Oči svoje na njih usmjerim da ih paze dok žive. Otvorenih za njih usnivam i budim se.
Nastavljam brigu kakvu mi usadiše preci moji. U krvi mi kola.
Tijelo moje pustilo ih životu, duša zauvijek pred njima krči put.
I htjeli, ne htjeli, bijeli smo zid. Prima se na nas svaki potez kistom. Jedna nam kap crnila zacrniti može sliku. Biram zato nježne boje i one crvene. Jedne toplinom uljuljkaju dušu. Druge, vatrom oboje emocije.



subota, 5. kolovoza 2017.

PIRE S BLITVOM, UZ PRIČU, NARAVNO !

Dobar dan, zaljubljenici u kulinarstvo i lijepu riječ.
U rane sate kraj otvorenog prozora u Tuzli, uz budjenje pijetlova, (otkad ih ne čuh), nanizala sam ovu nisku.
,,Susrele se nas dvije.
Zbog istih nas afiniteta spojile virtualne veze, pa se tek neki dan uživo i susretosmo.
U istom trenu, na dogovorenom mjestu.
Ista moja Kata, kakvu sam je i zamišljala. Možda ipak malo jača po borbenosti kroz život, od one nježne plave žene kakva je na slici, ali maštovitost i vedrina, baš onakve kakve sam i pretpostavila da će biti.
Pijuckale svoja pića u vrevi kafića. Nikakav nam metež ne zasmeta. Kao da su svi ti glasovi jednostavno utihnuli od naših ozbiljnih priča i neozbiljnog smijeha, (zaboga, prešle smo pedeset, okreću ljudi glave prema nama).
Prodjosmo životom kroz vrijeme. U problem, iz problema. Iz tegobe u umirenu i izliječenu dušu, kroz školovanje nas samih u najvažnijoj školi.
Dotaknusmo se onoga što nas je i spojilo, divnih kulinarskih čarolija.
Ispisale, kao neko pismo, običaje naših krajeva I različite i iste.
Onda mi ona opisa kako doživljava moje priče i recepte. I kao da tu malo zastadoh, zahvalna što je shvatila iste životne trenutke, jednako ih uvažavajući kao i ja, što ih i sama izvlači da se ojača.
Rekoh da su priče iz prošlosti, na što me prekinu...nisu prošlost!
I nisu!
,, Prošetam i ja svojim dvorištem, kad ti ispričaš o svojoj avliji. Kao da sam tamo i sve isto vidim, što tvoje riječi vide.,,
Temelj su!
Ispričale se koliko stade u tri sata. Iz vreline, pljusnu kiša po Zagrebu. Poplavi ceste i nogostupe.
I gledam je kako istrča iz auta, do ulaza preskačućii lokvice. Generacija moja, ko bezbrižna djevojčica u šarenoj haljini. Pristaje joj savršeno. I duši njenoj neukrotivoj pristaje. Maše!
Sličnih je ljudi puno. Odašilju svoje vibre na razne načine, pa i kroz svoje pune tanjure koje nude svijetu. Zamirišu duše kao najskuplji parfemi. Osjeti tamo neko, na drugoj strani svijeta, svaku komponentu utkanu u tu rukotvorinu.
Tako i ja kroz svaku krišku Katinih kuglofa, a za sad ih je preko četrdeset, i kroz sve njene ručkove, prepoznah slično bosanskom u njenim madjarskim korijenima. Nadju se ponekad ljudi, kao nas dvije !!!
Neka ti je u slast, Kato draga!
....ali, vratimo se kuhanju...
U vrućim su danima ručkovi ,,nabrzinu,, spremljeni.
Pohano, ko pohano..o njemu je bilo puno riječi...
Meso sinoć začinjeno solju, biberom i uljem, jutros uvaljano u oštro brašno, domaća jaja, tek malo umućena, pa u krušne mrvice.
Pekle se šnicle s jedne, pa s druge strane, samo jednom okrenute, i mekane odložene na papirne ručnike.
Htjela sam o pireu s blitvom.
Domaći krompir, brat uzgojio, divan. Kocke se skuhale u puno vode, pa na njih tek na par minuta spustila i blitvu iz njegove bašče. Uklonila joj ,,rebra,, pa se začas skuhala.
Dalje je sve isto. Ocijediti vodu, posoliti, dodati malo maslaca i mlijeka i izgnječiti pire.
Nije onako kremaste strukture, ali je okusa izvrsnog.
Odlučite li se za pripremu, neka Vam je u slast!







nedjelja, 30. srpnja 2017.

RIŽOTO SA SUHIM PATLIDŽANIMA

I tako sam ja osušila patlidžane.
Njihov okus, bolji od okusa mesa, ostao iz onog vremena kad moji djed i majka nisu imali zamrzivač, pa se povrće spremalo za zimu na razne načine.
Mahune i patlidžani osušeni, paprike, paradajz, mrkva, u đuvečima.
Biljno maslo redovno se kupovalo u limenim kutijama. One su poslužile za pohranu suhog povrća.
,,Zvonilo,, unutra. Kile i kile, stale u jednu kutiju.
Dakle, zdrave patlidžane očistila od peteljki i tvrdog dijela ploda, pa bez guljenja, narezala na veče kocke. Nanizala ih na deblji konac, malo odvojila komadiće jedan od drugog, pa stavila nisku na sunce.
Začas se skupili, smanjili i osušili.
Ja sam niske zatvorila u papirne vrećice i ostavila u špajz. Tako dehidrirani, mogu opstati cijelu zimu.
E, sad...današnji ručak.
Niz patlidžana, dvije pune šake, stavila u vodu, dodala kašiku octa i pustila da kuha par minuta.
Na dinstani luk dodala mljevenu junetinu, mogu i kockice. Nakon 15-tak min, umiješala i isprane patlidžane i pustila da vrijuckaju dok sve nije omekšalo. Posolila, pobiberila, zacrvenila začinskom paprikom.
Malu šolju riže posula po svemu i podlijevala vodom kao za svaki drugi rižoto.
Kad se skuhala, isključila.
Ako se sjećate ovog jela....i ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo?






subota, 29. srpnja 2017.

BROWNIES

Ako nam čokolada potiče hormon sreće, kroz ove kolačiće to će savršeno učiniti.
Tamna smjesa, koja pečenjem stvara hrstavu čokoladnu koricu, lomljivu na svaki dodir. Ispod nje mekana kremasta masa, prefinog okusa.
Priprema je veoma jednostavna.
Važno je pridržavati se recepta.
Uključila sam pećnicu na 180 C.
Papir za pečenje sam izmjerila prema tepsiji veličine 30x20. Neka ga ima dovoljno do vrha širih bočnih stranica. Tada ga u ruci zgužvati i pokvasiti vodom. Ocijediti i položiti u tepsiju.
Ovo je zgodan trik i za modle neobičnog oblika u koje teže obložima.
Jaja sam izvadila iz frižidera par sati prije pripreme.
U manju šerpicu, na nižu temperaturu, stavim 125 gr maslaca i 400 gr čokolade za kuhanje da se otope. Malo ohladim.
Tada u većoj zdjeli izmiksam 4 bjelanca u čvrsti snijeg. Veća zdjela je potrebna jer će cijela smjesa za kolač, završiti u njoj.
Uvijek njih prve miksam, jer metlice iz bjelanaca mogu odmah u žumanjca, a obratno niti slučajno.
Tada izmiksam 4 žumanjca i 150 gr šećera, dok ne pobijele. Dodam 150 gr glatkog brašna i 1 prašak za pecivo.
Polako miksajući ulijem čokoladu i maslac.
Ručno miješajući, sve skupa ulijem u bjelanca. Pažljivo izmiješam.
Smjesa je od čokolade veoma tamna. Izlijem je u tepsiju.
Na dasci grubo usitnim 100 gr čokolade za kuhanje i komadiće poslažem po vrhu kolača. Nježno ih vrhom noža, utisnem u masu.
Pečem 25 min, niti minut duže kako se ne bi presušili.
Brownies ..... čokoladna rapsodija. Reckavim nožem se izreže na kocke i uživa u prefinom okusu.
Ako čokolada potiče hormon sreće, zašto joj to ne dopustiti? U slast Vam bilo!



četvrtak, 27. srpnja 2017.

PILETINA I MLADI KROMPIRIĆI

Samo sad na tržnici ima sitnih mladih krompirića. Stalno njih kupujem. U Zagrebu ih prodaju izvagane i već spremljene u vrećice. Cijena simbolična, 4 kn - 1 KM - 0.65 E za 2 kilograma.
U nekom sasvim drugom poslu, primicala sam se šporetu i, kao usput, pravila ručak.
Piletinu očistila, posolila, pobiberila i pouljila. Pustila sam da se malo marinira.
Prebacila sam ju u duboku šerpu i polako pekla. Što šprica, neka ostane na njenim stijenkama.
Svako malo okretala da dobije rumenu boju, pa smanjila da se oko kosti dobro ispeče.
Za to  sam vrijeme stavila mlade krompiriće da se skuhaju. Začas su gotovi.  Prolijem vrelu vodu, pa nalijem hladnu. Korica se sama odvoji.
Gotova piletina na tanjur, oguljeni krompirići na isto ulje.  Na njih usitnjenog ružmarina.
Mekani, stvorili su kremast omotač. Okrenula, prevrnula i na tanjur.
Kad se nešto drugo radi, pa miris sam pozove za stol, da se uživa u okusima jednostavnog jela. Žene su tome vješte, da sve stignu, a i obrok pripreme. Čarolija obavljanja nekoliko posala u isto vrijeme, kažu da je samo nama svojstvena.
Odlučite li se za ove najsitnije krompiriće, u jednostavnom ručku, dok ih još ima, neka su Vam u slast!