ponedjeljak, 26. lipnja 2017.

PEČENA TELETINA

Najlakše je meso ispeći. Staviš u rernu i gotovo!
Pa, ne znam baš!!!
Teletinu sam jučer pripremala za sedam osoba. Najprije, dobar komad mesa. Koji dio kupiti? Bilo je u mesnici fine plećke i rebara.  Odlučih se za ovo drugo. Mesar ponudi svoj odabrani komad, više prema vratu s ,,teškim kostima,, ali nauči kuharica s vremenom, pa uz smiješak tražim onaj na dnu, komad rebara i dio koji na sebi drži flam, potpuno bez kosti. Lijep komad od 3.5 kg!
Sad se mesar smješka i zamotava meso u celofan, pa veže vrećicu. Cijena prihvatljiva, a ručak sigurno izvrstan.
Oprala, izrezala na veće komade, pa u šoljicu stavila dobru kašiku soli i papra. Tako znam koju količinu začina ću potrošiti. Nikakva Vegeta i slični dodaci nisu potrebni. Neka ne kvare okus mesu.
Utrljala ga u svaki nabor, pa sve pouljila i vratila u vrećicu u kojoj je kupljeno, stavila ju u zdjelu, pa u frižider. Tokom dana ću onu vrećicu samo par puta okrenuti da se sokovi lijepo rasporede.
Navečer pripremila tepsiju za pečenje da u sitne jutarnje sate ne lupkam.
U cik zore, pogledam na sat..5..Taman. Ono meso iz vrećice istresem u tepsiju, pokrijem folijom i u rernu, na 180 C, pa nazad u san..
Kad je jutarnja kavica bila gotova, oko 8. 30, gotovo bilo i pečenje. Meso fino, mekano. Potrošena struja po jeftinoj tarifi.
Sat vremena prije ručka, opet vrela rerna. Meso na velikom tanjuru, izrezano na manje komade. Odlila masnoće, pa u ostatak stavila jedan veliki luk i male sitne krompiriće, samo dobro oprane.
Kad su se ispekli, medju njih složila meso i za 10 minuta isključila.
Najlakše je ispeći meso. Samo staviš u rernu!
Pa, ne znam, baš! Bitno je izabrati komade koji nisu potpuno krti. Ispeći tako da se sačuva sočnost.
Za manji broj osoba, pripremam ga obavezno u šerpi, podlijevajući, ali ovako velike količine ostati će sočne u rerni, jedino na niskoj temperaturi i pokrivene.
Pripremila ovale za serviranje, ali moji gosti primaknuše svoje tanjure do ruba stola i napraviše mjesta cijeloj tepsiji. Smiješak kuharice, smiješak mojih dragih...Šta poželjeti više?
Odlučite li se za pripremu, neka Vam je u slast!


subota, 24. lipnja 2017.

BAKLAVA S BADEMIMA

Biljka iz porodice ruža, badem, bajam, mendula, koja svojim ružičastim cvijetom označava slatki, a bijelim gorki, otrovni plod, privukla je proizvođače parfema da zarobe opojnog mirisa i sačuvaju ga za neke istančane ukuse.
Stabla badema na jadranskoj obali, puna koštunjavih plodova, dala su mi ideju za pripremu ovogodišnje bajramske baklave. 
Uvijek, ovom posebnom kolaču, posvetim svu pažnju.
Moji ukućani nisu neki ljubitelji baklava, ali kad ih probaju, znaju prepoznati vrhunski pripremljen kolač.
Uvijek se tome nasmijem jer mi ti mali zalogaji kojima ocjenjuju majčino umijeće izgledaju baš kao isprobavanje nekih posebnih delicija. Pogled, glava na hero..potvrdno klimanje..! Gledaju kakvi su slojevi, kakva je agda, fil..kako je pečena odozgo, odozdo..baš kao što to sama činim. Sama sebi, najoštriji kritičar!
A posla oko baklave uvijek ima.
Tirit sa 3 žumanjka, jednim cijelim jajetom, 125 gr maslaca i 500 grama oštrog brašna, već sam predstavljala.
Zrnata struktura koja se suši na 150 C oko 90 min, svako malo puštajući vlažni zrak van pećnice, obogatiće kolač i u sebi zadržati sočnost agde.
Pravila sam malu baklavu, pa sam od ove količine tirita, upotrijebila samo četvrtinu. Ostalo, zaledila.
500 gr badema sam ubacila u provrelu vodu i pratila. Čim je ponovo zakipila, mjerila sam 1 minutu i ocijedila je.
Jedan po jedan...gulila koricu, pridružio se i muž, pa raširila da se na papirnim ručnicima osuši.
Tad sam ga samljela.
Otopila 200 gr maslaca, primakla tepsiju, 30x20 cm.
Kore izmjerila po toj dimenziji i izrezala ih kuhinjskim makazama.
Slagala sam 5 kora, svaku premazujući maslacem, posula badema, pa tirita. Tako do vrha koji sam opet završila s 5 namazanih kora.
Izrezala sam kolač, te ga prelila ostatkom maslaca, ugrijanog do vrenja..
Pekla sam najprije na 200 C, dok nije dobila boju, a ostatak vremena na 150 C, ukupno, sat i 45 min.
Baklava je mala i to joj je bilo dovoljno.
U isto vrijeme sam kuhala agdu, 700 ml vode, 500 gr šećera. Gustoća se prati isprobavanjem ljepljivosti izmedju palca i kažiprsta.  Ostaviti je da se malo prohladi.
Dobila sam novi savjet vezan za zalijevanje baklave. Uvijek vreli kolač, u kojem su još rastopljene masnoće,politi mlakim zaljevom. Od sad ću praviti tako.
Baklava se ne pokriva dok ne bude potpuno hladna. Čuva se na hladnom, ali ne u frižideru.
Ako sam kakvim savjetom u pripremi pomogla, drago mi je.
Odlučite li se na ovakvu, neka Vam je u slast!








utorak, 20. lipnja 2017.

PILEĆI FILE NA ROŠTILJ TAVI...DOK PIŠEM PRIČU..

Ne znam jesmo li mi taj svoj grad onda smatrali toliko posebnim. 
Sad, u ovom drugom životu, a definitivno je drugi život počeo s ratom, sasvim je druga percepcija svega što se dešavalo.
Imali sreće, da smo iz tog velikog zla izvukli živu glavu, pa kao poslije svakog pada, otresli sa sebe sve nepotrebno, pregledali jesmo li čitavi, stisli svoju djecu i krenuli u nepoznato.
Zaista mislim da je sve to drvlje, što je usput padalo na naše glave, gore od svih granata koje preživjesmo. Izranjavalo i tako izmučeno tijelo i dušu. Koja to sredina voli da mu dođu neki nepoznati ljudi i tu žive? Nikad neće postati domaći, uvijek stranci.
Ali dobro...prošle godine, mi ojačali, zaliječili se, potisnuli dvojbe jesmo li trebali otići, nismo li....Pustili korijenje u nekim novim sredinama, naučili jezik, prigrlili običaje, našli svoje mjesto u nekom novom društvu, našli svoje dobre ljude.
Većini, ekonomski, život bolji nego što bi bio u domovini.
Jedna generacija, znamo reći, žrtvovana za sljedeću.
Tamo negdje naši ljudi umiru, naša mezarja i groblja, naši preci. A gdje će biti naši mezari i grobovi? Tamo je negdje ono, čije vrijednosti danas teško možemo dočarati svojoj djeci, tako da isto osjete.
Dajem knjigu sinu, ispisanu starinskim izrazima, bosanskim, s kojima sam odrasla. Vraća mi je. ,,Mama, ja to pola ne razumijem!,,.
Ne razumiju sigurno niti novi Francuzi, Danci, Amerikanci...
Koliku smo mi to cijenu platili novim životom? I znam da bih opet otišla, da bih opet njihovu sigurnost stavila ispred svega, ...ali, toliko je tuge.
Iščupati biljku, pa ju staviti u nekakvo sasvim drukčije tlo, pa pustiti da raste kako zna i umije.
Neću reći da mi nije dobro. Dobro mi je. Volim ovaj život, volim i ovu lijepu zemlju. Imam svoje drage ljude. Osnažili me mnogi dobri koji se kao čudom nađoše baš kad je trebalo, ali, eto..često se sjetim svog grada. Možda nije bio posebno lijep, nije nešto posebno ni imao, al meni u njemu sve najljepše. Vuče neka jaka energija.
Je li to starost koja polako dolazi, pa sada, otresam sa sebe ovaj novi život, pregledam je li mi tijelo čitavo, pa bih rado neka dobojska svitanja pod svojim prozorima...
Kasno je, znam...

...ali, vratimo se kuhanju.
Ono bijelo meso, ostalo iza pilava, nauljeno, začinjeno, samo sam spustila na vrelu roštilj tavu. Temperatura umjerena, jer su komadi debeli.
Peklo se polako, jelo ogoljeno od nekog posebnog umijeća, kao što su ogoljeni i osjećaji, čisti, najčišći....nostalgični!
U slast Vam bilo!



ponedjeljak, 19. lipnja 2017.

PILAV S PILETINOM

Vrlo jednostavno jelo, koje zaista volimo.
Ako vas podsjeća na glagol ,,raspilaviti,,...meni uvijek uz povratnu zamjenicu sebe li se, raspilaviti se  vrlo vijerno opisuje stanje miline i opuštenosti. Može  se lijepo povezati i s osjećajem užitka, poslije ovog jela. Nekako je narodno, od njega se čovjek osjeća sito, a i namirnice pretrpjele toliko vremena, a ostale skromne i dostupne svima.
U pilavu mi riža posebno kremasta, poprimi okus mesa. Biće da je fina i od luka, istopljenog tokom dinstanja.
Za pilav, mesu ne odstranjujem kožicu, već samo one najmasnije dijelove. Pravim ga na par načina, al danas ovaj najmirisniji.
Veliko pile, 1800 gr, izrezala sam na komade, dobro posolila, pouljila, posula s malo začinske paprike i odložila u frižider da se izmarinira.
Kao svaka štedljiva domaćica, bijelo meso ću ostaviti za sutra, a sve ostale komade lijepo prepeći da porumene. Pažljivo okrećem, kako bi dobilo boju sa svih strana, a manje komade vadim ranije, da se ne prepeku.
Velika Delimano tava, u kojoj se prži gore, pa prebaci u rernu na pečenje, savršena mi za ovo jelo.
Gotovo meso, izvadila u zdjelu, a na istu masnoću stavila 2 velike glavice luka i 2 mlade mrkve, izrezane na kockice. Ako Vam se učini da je masnoće previše, sad je trenutak da je odstranite i bacite. Pustila sam da fino užute i zamirišu, pa na njih dodala 2 velike šalice riže. U sve još soli, malo suhog začina, bibera. Fino miješala da se zrna oblože kremastim lukom i podlila sa 6 šoljica vode. Ovaj mi omjer najbolji za rižu koja se peče.
Složila meso po njoj i zapekla u rerni na 200 C.
Riža je pod vodom, pa dok buja, neće se po površini presušiti. Taman kad upije svu vodu, gotova je.
Uvijek je sličan komentar uz ovo jelo. ,,Riža je tako ukusna, da joj meso niti ne treba,,.
Ja dodajem ,,Da se čovjek fino raspilavi!,,
Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!





SELMIN EXSTRA DŽEM OD VIŠANJA

Pozdravljam Vas, dragi ljubitelji kulinarstva.
Moj jučerašnji džem, na drvenoj se dasci od jučer ohladio i već je spremljen uz prethodni.
Ovo extra, podsjeti me kako nam EU, 2013-te, donese neka nova pravila u kategorizaciji proizvoda od voća, pa se dosadašnjim promijeniše imena.
Sjećam se predavanja iz Poznavanja robe, u ekonomskoj, o ovoj temi. Što naučismo, više ne vrijedi.
Pekmezi su proizvodi od voća sa malim, ili bez dodatka šećera.
Promijeniše se karakteristike i ostalim.
Dakle, sve one poznate marmelade, glatke strukture, od raznih vrsta voća, više se marmeladama ne zovu. Sada se prave isključivo od citrusa, naranči, limuna, grejpa, limete...
U njima je obavezno jedna vrsta voća.
Znači, dosadašnje marmelade, postadoše džemovi.
Džemove više ne karakteriziraju samo komadići voća. Sada je to 35% voća na 100 gr gotovog proizvoda. Sve preko 45% voća, spada u extra džem.
Dodaci vode, pektina i limunske kiseline, i dalje se provlače kroz novi poredak omiljenih mi namaza.
Zato jutros slažem svoje teglice i mislim, pa ovo extra, nije ni loše! Exstra sam se naradila dok višnjice ne stigoše u ovaj oblik.
Muž brao jednu po jednu, s pažnjom, da što manje soka iscuri. Izgrebale ga grane, pentrao se ljestvama do samog vrha, pa mi u jednoj vrećici, posebno,  donese ona najkrupnije, s vrha stabala, da ih pojedem.
Višnje sam prala dio po dio, pa ručno čistila. Kako su zaostale koštice uvijek opasnost, tako i crvići kojih u višnjama ima. Zato isključujem upotrebu mašinice za brzo čišćenje.
Teško jest. Ufleka se pregača, ruke, lice..al, kad nešto voliš, voliš..
Uvijek mi količina šećera na kg voća varira od 250 do 300 gr. Očišćene izvagala - 6.5 kg.
Polako se kuhalo. Dodala šečer i svako malo promiješala. Nisam višnje u ovoj turi usitnjavala. Ostale lijepe polovice. Pektina su pune, nikakav želin ne treba.
Staklenke ugrijala na 100C, pa vruće sipala u vruće i odmah zašarafila. Dobro obrišem teglice, da nisu ljepljive. Za njih mi još jako bitno da nikakvih naljepnica od prošlih proizvoda, nemaju. Naučila kod kuće. Namoči, odlijepi. Ako ne ide, malo benzina na vaticu, pa istrljaj. Biti će kao suza.
Extra džem, da ne može biti bolji. U njemu voća, da više biti ne može!
Odlučite li se za pripremu, u slast Vam bilo!






četvrtak, 15. lipnja 2017.

ĆUFTE S RIŽOM NA POVRĆU

Bilo je za danas u planu povrće junetinom. Počnem s pripremom, kad...nema junetine. Imam samo mljevenu u paketićima po 400 gr.
Može!
Začinim meso sitno sjeckanim lukom, češnjakom, solju, biberom, začinskom paprikom, suhim začinom, sjeckanim peršunom.
Dodala jedno jaje, čašu od 2 dcl riže, pa umijesila smjesu. Ostavila sam ju u frižider da se okusi prožmu.
Povrća, puno vrsta.
Dio sam imala svjež, dio odmah iz leda dodala u pekač.
Gore, na plinu, najprije prodinstala 2 glavice luka. Tada, jedno po jedno, 2 mrkve, 1 korijen peršuna, komad celera, 3 paprike, 1 patlidžan, šaku graška, stapke peršunova lista, čitavu veliku tikvicu, 5 velikih krompira, sve lijepo izrezala na kockice i dodala luku..
Posolila, zacrvenila začinskom paprikom. Bez miješanja, samo lagano, povremeno treskajući posudu, polako dinstala. Podlila vodom. Kad je krompir omekšao umiješala sam i paradajz pirea. Ako paradajz stavim prije, krompir se neće skuhati.
Krčkalo se dok sam oblikovala male ćuftice. Svaku sam uvaljala u brašno, pa izmedju dlanova oblikovala u malu kuglicu..
U šerpi je zakipila voda, pa sam ih sve skupa kuhala 5 minuta. Samo sam par puta protresla posudu da se potope.
Vadila sam ih , slagala u saft na povrće, pa pekač prebacila u rernu da malo dobije koricu.
Stol uz prozor.
Zagrabila iz dubine posude, pa svakome u tanjur servirala i povrća i mesa i crvene juhice u kojoj se sve ukrčkalo.
,,Ne žuri! Sve je vrelo! Taman je dovoljno vremena da nam napravim salatu!,,
Odlučite li se za ovo jelo, neka Vam je u slast.







srijeda, 14. lipnja 2017.

MUSAKA S TIKVICAMA


Dan ljetni!
Na Trgu francuske revolucije, 31 C ! Isijava vrelina iz asfalta. Što brže bih obavila sve što imam. U agenciji mi s vrata nude vodu, a  staro zdanje na Ilici, prosto samo osvježava.
Brzo obavljam što imam, pa se Selskom probijamo put Novog Zagreba.
Maturanti na sve strane zagrljeni. Na prijelazu, svi u kratkim hlačicama, zagrljeni, nogu išaranih potpisima. Stavljam ruku na čelo, majko mila ko će ovo oprati, pa se smijemo, a oni u nekom svom filmu, odlaze put parka na Knežiji.
Mala kratka slika jednog podneva u Zagrebu.
...ali, vratimo se kuhanju.
Sjeckam začas dva luka na listiće, par čena bijeloga. Polako se prže. Na njih dodam 400 gr mljevene junetine. Naribam dvije mrkve i jedan veliki krompir. Soli, začinske paprike, bibera...pa svako malo okrenem...Podlijem s deci vode.
Ribež za kupus, poslužiće za tikvice. Ne gulim ih. Začas puna zdjela ploškica iste debljine.
Malo ulja u tepsiju br 30, pa ukrug poslagane tikvice. Na njih pola fila. Opet tikvice, fil, tikvice!
,, Biraš ljepše za zadnji red!,,
,,Pa, biram! Neka mi je lijepa musaka!,,
Rerna na 200 C, vrela!
Pouljim malo, pokrijem folijom i stavim peći.
On umutio 4 jaja, par kašika vrhnja, ja dolila 2 deci mlijeka. Soli kašičicu!
Nakon 20 minuta, izvadim musaku. Tikvice mekane. Polijevam kutlačicom , malo po malo, da što više nadjeva ostane na vrhu, pa vratim, otkrivene, dok fino ne porumeni.
On odnese 2 trokutića na posao, teti jedan, u Dubravu. Ostade nam dosta i za ručak i za večeru!
Odlučite li se za ovu jednostavnu musaku, jer vrijeme je tikvica, neka Vam je u slast!