subota, 25. ožujka 2017.

ULJEVAK

Dobro Vam jutro!
Pomaknuli smo noćas sat, na ljetno vrijeme!
Pomaknut sat jutros, na recept iz prošlosti, jelo prema kojem je malo ko ravnodušan.
Velika zdjela! U njoj 2 jaja, pa polako samo dodajem i mutim...čašu vrhnja, brašna s praškom za pecivo, soli, pa mlijeka do smjese nešto rjeđe od one za palačinke..
Najjednostavnije, a tako fino..
Rukom nauljena tepsija, malo brašna po njoj, pa izlivena smjesa...
Neka je tanka.
Na 200 C, dok ne porumeni.
Vrhnja po vrelom uljevaku i na stol!
U slast Vam bio ovaj doručak, iz onog vremena, s kojeg smo odavno pomaknuli satove!


JEDNOSTAVNI KOLAČ S VIŠNJAMA

Zadnji paketići višanja iz zamrzivača, polako se troše.
Ovo je najobičniji kolač za koji ne treba ništa posebno. Namirnice koje uvijek imamo u kući, jedna zdjela, mikser i tepsija. Gotov je brzo, a okusom ne zaostaje za drugim kolačima koji se prave s tijestom u kojem je ulje.
Već sam ga predstavila kao kolač s jabukama, kako ga najčešće pravim, ali se i ovom se tanjuru, s nadjevom od višanja, svako malo neko primakne.
Dakle, za nadjev očistim oko kg višanja, dodam im  pola čaše od 2 dcl šećera, 3 kašike griza i malo prokuham. Ostavim da se prohladi.
U zdjelu stavim 3 jaja, 2 čaše šećera, 1 ulja, 2 mlijeka, 4 brašna s praškom za pecivo. Sve izmiksam.
Najveću tepsiju iz rerne malo nauljim i pospem brašnom. Izlijem pola smjese i pečem na 180 C, dok se ne uhvati korica. Tada rasporedim nadjev, pa odmah zalijem ostatkom tijesta.
Jabuke se daju fino poravnati, ali višnje, onako oble, izviruju iz pečenog kolača. Sve skupa, pečem oko 30 minuta.
Po želji, u cjedilo staviti malo šećera u prahu i ravnomijerno posuti topli kolač...... i to je to!
Haljinice čekaju...s mjerom jesti!!
A slast Vam bilo!





četvrtak, 23. ožujka 2017.

SALATA OD MATOVILCA - S PRIČOM, NARAVNO !

100 godina, 100 godina..
Dugo kao vječnost !
U mladosti, nesagledivo ! Sada ih vidim drukčije.
2017. godina, 100 godina udaljena od godine rođenja mog djeda. 
Kako sam s njim i majkom odrasla, svjedok sam mnogih njegovih priča iz djetinjstva. 
Rodio se kao blizanac, ali mu brat nije preživio porod. Možda zato ni on dugo nije progovorio. Sve čuo, sve razumio, ali do punih pet, nije prozborio niti riječ..
Dobojska Čarsija, Ozrenska ulica. I tako maleno dijete mogli su poslati u komšiluk, da šta odnese i ,, posluša,, i on je to činio.
Sjeća se kako je jednog dana iz njega osula rijeka riječi, koje je u svojoj tišini, sve upamtio.
Kasnije, posvećen porodici u potpunosti, brinuo je o svemu. 

Ujutro zajednički čaj, koji sam i ja s njima pijuckala. Onaj koji je sam brao i sušio. Zatim prva jutarnja šetnja. Uredan, u hlačama na crtu, sjajnih cipela..
Vraćao bi se noseći kruh iz Aljine pekare i ,,Oslobođenje,,.

Popili bi svoju jutarnju kafu iz malih fildžana i on bi se uputio u nabavu. Vrlo često, za ruku, i ja s njim.
Najprije u Hasanicinu mesnicu, pa bi preko pijace, punio cekere. U povratku bih se držala za jedan od njih. Polaganim koracima preko Korza u našu Miloša Kupresa.
Pomoć pri kuhanju sastojala se od branja povrća u bašči, čišćenja i sjeckanja. Uvijek joj je s šalom pružao ćasu opranog povrća, govoreći da je tako lako kuhati.
Onda bi polako odlazio medju gredice i plijevio ih. Sav od reda.
Slušajući kako je pričao o poštenju, poštovanju, obrazu, stvarala sam svoju sliku života.
Za djecu je znao reći da su kao bijeli zid. Kad po njemu poliješ vodu, ostane trag. Pričao je to držeći na krilu svog prvog praunuka, mog sina. Pouke sam uvijek sama izvlačila.
Danas, sve njegovo u sjećanju, samo su pisma uredno složena u ladici. Krasopis, o čovjeku priča priču. Njegov je bio poseban!
100 godina je kao vječnost, al ponekad i nije, ako je u njima jedan život.

Njegove priče, smjernice mom životu.
Uskoro bi mu bilo 100 !

....ali, vratimo se u kuhinju!
Kupila sam matovilac.
Pola kilograma, puno mladih biljčica. Reže se pri korijenu, jer se obnavlja, pa je svaki stručak, jedan buketić.
Pažljivo sam očistila suho lišće, oprala biljčice u nekoliko voda, pa dobro ocijedila.
Ovaj put, poslagane u tanjuru sa kockicama feta sira i polovicama kuhanih domaćih jaja. Po svemu malo bućinog ulja i na stol!
Ova je salata bila uz doručak i zaista smo uživali u njoj!
Ne propustite matovilac. Jako je zdrav! U slast Vam bilo!


srijeda, 22. ožujka 2017.

KARFIOL S KRUŠNIM MRVICAMA

Karfiol ili volimo ili ne volimo. Specifičnog je okusa.
Prolazim kroz našu tržnicu. Odmah je kraj zgrade. Desetak tezgi okruženih malim prodavnicama u kojima imamo sve što poželimo, od ribe, mesa, mliječnih proizvoda...Kupim domaćeg luka, a prodavačica mi namigne i ubaci par glavica ljubičastog. Da probam i taj, veli.
Javlja se prodavačica jaja, pozdravlja susjed koji radi u kafiću, žena u pekarici klimne glavom... maše prodavačica povrća, pa mi pruži glavicu karfiola. Pitam koliko sam dužna, a ona kaže- ,,Samo opet dođite!,, Lijepe geste doživljavam. Lijepe geste ljudima i činim.
Odmah sam ga pripremila.
Ovaj put sam, cijelu glavicu sa listovima, spustila u  posoljenu vodu koja kuha, najprije dijelom na kojem je korijen. Nakon par minuta sam ga polako okrenula i kuhala bijelu glavu uronjenu u vodu. Prekuhan karfiol nije dobar. Mora ostati hrskav i čvrst.
Nikad ne poklapam povrće, pa mu boja ostane ista.
Izvadila sam cijelu glavicu šupljom kašikom i malo ohladila.
U isto vrijeme na tavici sam rastopila malo maslaca, dodala krušne mrvice, malo soli i malo suhog začina. Kratko sam sve propržila i prelila preko karfiola. Po mrvicama sam polila malo maslinova ulja.
Masnoće, zaista malo, tek da začini jelo.
Bez spremanja u frižider, jer mu hladnoća promijeni okus, ovo fino jelo je začas završilo u tanjurima.
Uz kakvo meso, savršeno! Meni, kao samostalan obrok!
Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!


VARIVO S MAHUNAMA - HALLO, MAMA!

,,Mama, danas ću kuhati. Kako ću?,,
Uvijek pred pripremu ručaka, stiže ovakvo pitanje. Mada mislim da sve zna, svaki put detaljno ponovim, pa pošaljem sličicu i uputim na svoj blog. ,,Pogledaj tamo! Sve ti piše!,,
Danas, varivo s mahunama. Ove su iz leda, domaće. Iz bašče moje Alme. Na isti način pravim i od svježih.
,, Dakle, ovako češ! Odmah skuhaj dovoljno za dva dana.
Jednu veću glavicu luka sitno isjeckaj i stavi na malo ulja. Stalno smanjuj količinu masnoće.
Neka se lijepo zastakli. Vatra ni jaka, niti preslaba.
Za to vrijeme sjeckaj  čeno-dva češnjaka, jednu-dvije mrkve. Ima sad mlade, divne.  Po njoj komade junetine. Masnoću odstrani. Znam da žuriš, pa neka su kockice sitnije, da prije omekšaju.  Dodaj peteljke peršunova lista.
Dinstaj uz povremeno podlijevanje toplom vodom. Posoli, pobiberi, dodaj crvene paprike. Saftić neka ima taj crvenkasti štih. Poklopac malo nahero, vatra umjerena.
Kad meso omekša, dodaj mahune, promiješaj, podlij da pokrije varivo.
Polako neka kuha dok ne omekšaju. Ne smije jako vriti. Polako...
U šoljicu kašika brašna, kašika papradajz sosa, pa polako dolijevaj vodu. Pazi da nema grudica. Polij po varivu i polako promiješaj. Za 5 minuta isključi.
Znaš kako varivo mora izgledati! Neka ima safta, da se jede kašikom, ali opet da nije previše čorbasto.
Peršun list, po vrhu i poklopi. Okusi će se lijepo prožeti. U tanjuru vrhnja, kako ti voliš!
Neka vam je u slast!
Ljubi majka djecu svoju !,,



utorak, 21. ožujka 2017.

TROKUTIĆI S KOPRIVOM

Nije to ništa specijalno.
Ostalo malo friške koprive, a kako je ona dragocjena namirnica, odlučih što prije nešto od nje napraviti. Domaćinski, na radnu ploču, pridruži joj se nekih 250 gr svježeg sira, kojeg je valjalo što prije potrošiti, 2 preostala domaća jaja, malo mlijeka i vrhnja.
Sve umutila odmah u kantici od sira. Koprivu prelila vrelom vodom, ocijedila i sitno nasjeckala. Po svemu kašika griza da pokupi tekućinu. Posolila.
Sve sami ostaci, jer je od trokutića s višnjama ostalo i jufke izrezane na trakice.
Princip je sličan. Jednu trakicu namazala mješavinom ulja i vode, drugu na nju. Po njoj fil.
Motala trokutiće i slagala ih u tepsiju.
Ostatkom fila premazala svaki.
Pekli su se 20 minuta na 200 C.
Odmah hrskave složila u košaricu za kruh.
Dalje, se zna...,, Pazi na mrvice, molim te!,,
Ako se odlučite da ostatke iz frižidera utrošite na ovaj način, u slast Vam bilo!





subota, 18. ožujka 2017.

PAPRIKAŠ S BUKOVAČAMA

Hajdemo nešto toplo jesti!
Peklo se i nekakvo meso u rerni, pod folijom, ali meni ovo u loncu, bi najslađi današnji zalogaj!
Sunčani dan sa 20 C od jučer, zamijenio je današnji strašno vjetrovit. Svako malo sam provjeravala nije li se koja štipaljka na vjetru otkačila. Još se u zagrebačkim naseljima, s dvorišnih strana zgrada, mašu štrikovi puni veša...Meni je to savršeno! Pamuk miriše na svježinu!
Na malo sam ulja dodala nasjeckanu glavičicu luka i uključila plin. Narezuckala 2 mlade mrkvice, promiješala, pa nastavila sjeckati povrće...malo peršunova korijena, stapke lista, čeno češnjaka, 3 srednja krompira, stapke od 300 gr bukovača.
Sve sam fino izmiješala i polako dinstala. Gore malo papra, soli, malo začinske paprike da fino oboji jelo.
Listove bukovača izrezala sam na kvadratiće i spustila, na već mekani krompir. Posula sam po njima pola kašike brašna, promiješala i podlila toplom vodom.
Kuhalo je 5 minuta. U sve još kašika sos paradajza, probala je li dovoljno slano... i gotovo...
Peršunova lista, na isključen ručak..
Hajdemo nešto toplo jesti!
Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!