srijeda, 30. prosinca 2015.

KAD SU PITE ZA RUČAK

Nisam mogla ni slutiti da će to za mene biti najjednostavniji ručak. Za puno osoba, koje ih vole, savršen izbor, pa se okupimo za stolom i uživamo u okusima.
Danas je mirisala sirnica, a uz nju šareni burek. Od 500 gr mesa, ne bi to bio baš neki burek kad nas je toliko, ali uz dodatak 500 gr sitno sjeckanog krompira, 1.5 najveća tepsija.
Baš ovaj krompir doda mekoće i sočnosti.
Pite su se u dva nivoa pekle zajedno. Rumene polijevala s malo zaljeva od vrele vode i komadića maslaca. Sočne, a hrskave...
Ovako složene, jedna uz drugu, manje se isuše i vrlo često se baš za ovaj način motanja odlučujem.
Uglavnom, pojedene...i ponesene ,,kući,, i ,,za puta,,!
Imam osjećaj da sam i ja uz njih danas bila suncem obasjana!
U slast vam bilo!



utorak, 29. prosinca 2015.

DOMAĆE KOBASICE, KISELI KUPUS I RESTANI KROMPIR

Ove 2015. godine, izabraše nam Zagreb za najpoželjinu destinaciju za ,,Advent,,.
Lijep, prelijep, nema šta. Blješti na svakom koraku u divnim dekoracijama. Puni trgovi stabala pod snijegom, mada snijega nema. Privlače ljepote poglede, najnježniji zvuci muzike u živo, vuku na jednu, a mirisi odlične hrane, na drugu stranu.
Peku se dalmatinske fritule, peku kobasice svih mogućih vrsta, režu pršuti, sirevi....toči kuhano vino i rakija..
I, nema šanse da se tome može odoliti. Ljute slavonske kobasice u pecivima, hrskavim...sve vrelo.Kupiš, zamotano u ogroman sendvič sa još ljutog senfa...milina....Paziš na kaput, na rukavice, šminku, al jedeš....hahaha...Divota je rušiti pravila, ponekada!
Inspiriran time, moj današnji ručak. Kupio sin domaće kobasice, pa sam na tri uključena plinska plamenika, za pola sata sve pripremila.
Na prvom, komadi kobasica u malo vode. Kuhaće se dok voda ne uvri i dok se ne zapeku.
 Na drugom 2 dobre glavice luka nek se ustakle. Na trećem mali krompiri, u ljusci nek se skuhaju.
Režem naš domaći kiseli kupus, pomalo ga i jedem usput. Dobar, predobar!
Pola luka vadim na tanjurić, pa na onaj u šerpi, stavljam kupus. Polako pržim. Malo na njega bibera, mrva crvene paprike. Poklopac gore, da ne izgori, pa svako malo promiješam.
Krompir gotov.Dok se hladi, perem tu istu šerpu.U nju onu polovicu dinstanog luka, a po njemu Vegete. Uključim na lagano! Kriške kuhanog krompira gore, pa grubo sve izmiješam.
Uvrila voda pod kobasicama, omekšao kupus, gasim sve...
Neka je ruka i stol postavila...Pola sata kuhanja...Na radiju jazz...Prija uz ovaj ples mirisa i okusa domaće hrane!
Ma, ko to nema vremena za kuhanje???
U slast vam bilo!


ponedjeljak, 28. prosinca 2015.

ARANCINI I LIMUNCINI

Na tržnice su stigli domaće naranče i limunovi. Obavezno ih kupim za pripremu kolača, pa cijele zaledim. Korica se da fino naribati, tako smrznuta, a meso citrusa narezati na kolutove, koje stavim u agde.
Slatko-gorki hrskavi komadići korica naranči i limunova, u ovom specijalitetu ,,s mora,, mame iz finih dućana s domaćom hranom, i uvijek su skupi.
Zato je sad vrijeme da ih sami napravimo.
Dakle, kupila sam  domaće naranče i limunove, s Visa. Poznati prodavač, pa sam sigurna da nisu špricani.
Korice narezane na trakice debljine 3-4 mm, namočila sam u vodu. Najjednostavnije je plod iscijediti, odstraniti meki dio, pa koru, bez bijelog sloja, fino narezati.  Namočiti u vodu.  Isto sam napravila i s limunovima.
Ocijedita korice i izvagala ih. Ukupno 300 gr. U šerpu stavim istu količinu šećera i vode. Pustim da se šećerni sirup zgusne i ukuha do pola. Tek tad dodam ocijedjene korice i polako ukuhavam dok tekućine ne nestane.
Tad ih vrele, pomoću dvije vilice, prebacim u zdjelu sa kristal šećerom i nježno promiješam. Poslažem ih na tepsiju pokrivenu papirom za pečenje, pazeći da se korice što manje dodiruju.
Isti postupak ponovim s limunovim korama.
U sobi, na hladnom, nek se suše. 
Arancini i limuncini su grickalice, vrlo aromatične. Ako ih izrežemo na sitne kockice, izvrsni su kao dodatak voćnim kruhovima sa orašastim plodovima. Ako ih usitnimo u mlinu za kafu, dobijemo aromariziran šećer kojim začinimo kolače, palačinke, čajeve, vina....U svakom slučaju, vrlo, vrlo mirisni i fini..Nek vam zamiriše Mediteran u kuhinji...
U slast vam bilo!






nedjelja, 27. prosinca 2015.

PILEĆA JUHA

U zimske dane, da nas zagrije, ublaži lagane viroze, kao preporučljiv lijek, oduvijek je najbolja pileća juha.
Obično za nju ostavim pileći sitniš,srce, želudac, hrbat bez kože, krilca, vrat, kosti ispod bijelog mesa ili jednostavno polovicu manjeg pileta. Ako je domaće-nema boljeg. I skuhano, to meso je vrlo ukusno.
Sve namirnice stavim u hladnu vodu, pa na meso odmah dodam jednu cijelu glavicu luka, do pola razrezanu, par cijelih mrkvi, korijen peršuna, izrezan po dužini na 4 dijela, par stapki s lišćem, dobar komad celera, i jednu njegovu manju grančicu, list kelja, komad korabe-kelerabe, mali paradjz, ako imam i polovicu svježe paprike, koje zrno bibera... Ponekad i malo graška. Nekad su se polovice luka, oguljene tako da zadnja kora ostane, kratko pekle na plati šporeta. Takav bi luk davao poseban okus i miris.
Nekada se mrkva kratko pržila na malo ulja, pa bi juha dobijala žutu boju.
Danas, ipak, sve kuham..
Na tihoj vatri, poklopljeno ,,nehero,, da para po malo izlazi. Neka juha vri tek toliko da treperi. Nema s njom žurbe, ako je želimo imati bistru.
Zamiriše onaj pravi miris kuhinje, domaće. Mrkva se prva skuha, pa nju izvadim u zdjelicu i prelijem s malo juhice, da ne potamni. Kad sve bude gotovo, narezanu ju  ponovo vratim.
Čim meso omekša, sadržaj procijedim, dodam malo Vegete i soli. Zakuham juhu sa sitnom tjesteninom i pustim tek par minuta da kuha.
Na tanjuru, kuhano meso i povrće, u zdjelicama toplo predjelo..
Malo svježeg peršunovog lista gore...sitno sjeckanog...i udahnuti opojni miris fine pileće juhe.



PILETINA S POVRĆEM

Obično je zimsko sunce zubato, ali ovo današnje je toplo i prosto mami da se dan provede vani. Zato će ručak biti vrlo brzo gotov.
U ovoj je tepsiji piletina izrezana na male komadiće i raznovrsno povrće. Biram ono što imam.
Dok se rerna ugrije na 200 C, sve skupa posolim, polijem s malo ulja i stavim peći oko 40 minuta.. Nek se okusi izmiješaju, upiju. Tokom pečenja ništa ne diram. Zarumeniće krompirići i meso.
 Ova tepsija ide na stol.
Nema bolje dekoracije od boja iz prirode.
Ako odlučite pripremiti..
U slast vam bilo!



četvrtak, 24. prosinca 2015.

BAKLAVA OD LJEŠNJAKA

Uz dužno poštovanje svim slasnim kolačima, baklava je za mene kraljica i uvijek ispred svih.
Nazvala me majka sinovog prijatelja da joj kažem svoj recept, a meni, ovako rječitoj, zastadoše riječi.
Ne mogu ja baklavu opisati nabrzinu i odjednom. Ispričah joj svoj recept s obećanjem da će još puno finesa saznati usput, uz druženje.
Za ovaj Božić sam napravila baklavu s lješnjacima, prvi put. Naravno da sam ih pekla, ljuštila i mljela, ali o tome je bila detaljna objava.
Pripremih i tirit. 125 gr maslaca, 3 žumanjca i 1 jaje, sam uzmedju dlanova utrljala u 500 gr oštrog brašna. Najprije je maslac izgubio svoju ljepljivost, pretvorio se u grudice, a onda su se te grudice medju dlanovima pretvorile u sitne mrvice. Na dvije najveće tepsije, sušila sam tirit 90 min na 150 C. Povremeno sam ga miješala i puštala da para iz rerne izadje van.
Na 500 grama kora za baklavu, pripremila sam 500 gr mljevenih lješnjaka. Moja mašina baš melje kako za baklavu treba..dio ostane u krupnim komadićima.
Rastopila sam 200 gr maslaca i kistom mazala prve dvije kore, a na treću posipala lješnjake i malo tirita.
Ukupno sam ga potrošila trećinu, a ostalo zaledila.
Gornju sam koru dlanom namazala uljem, pa izrezala ,,kusove,,.
Pekla sam na 150C, 120 min. Pečena baklava, stajala je u hladnoj sobi nekoliko dana. Prekjučer sam ju zalila. Lješnjaci su dosta suhi, pa sam količinu agde povećala na 8 dcl vode i 500 gr šećera.
Zalila malo, polagano kutlačicom...pa nek još malo vri, pa opet malo...pa opet..
Za sve kolače volim čuti mišljenje drugih kakvi su, ali  baklavu proba najstroži kritičar, nemilosrdni...hahaha...Režem, zagledam gustinu agde, slojeve, slatkoću, gledam kako se lista, koliko ima fila..Kora hrskava, a sočna...Baklava, izvrsna!
Jedem polako i mislim na one vrijedne ruke koje sam toliko puta gledala kako ju prave. Naučile me!
U slast vam bilo!





srijeda, 23. prosinca 2015.

ČOKOLADNE RASPUKLICE

Pršte recepti za raspuklice. Najprije je susjeda donijela na tanjuriću, jer taj vid razmjene kolača njegujemo, a onda sam se odlučila isprobati recept.
Čokoladna smjesa je mala, pa sam sumnjičavo nastavila s pripremom, ali na kraju, kutija je bila puna hrskavih keksića.
Recept je jednostavan. Na pari otopim 200 gr čokolade za kuhanje. Kako ja nemam neki posebni lonac sa duplim dnom, jednostavno u veću šerpu nalijem vodu, na nju stavim manju i uključim plin. Važno je da ova gornja ne bude u vodi i tu je sva nauka. Može i na ovakav način...
Dakle, čokolada se rastopi, pa joj dodam 40 gr šećera i 60 gr maslaca. Fino izmiješam sadržaj i maknem s vatre. Malo ohladim, pa umiješam 3 vanilin šećera, 2 jaja i 200 gr glatkog brašna sa pola praška za pecivo. Sve to sjedinim u onoj istoj maloj šerpici. I to mi je važno jer želim sa završetkom pripreme kolača imati i sve čisto u kuhinji.
 Poklopim i ostavim u frižider par sati.
Od hladne mase pravim male loptice. Nek su veličine krupnog lješnjaka. Svaki uvaljam u kristal-šećer, pa u šećer u prahu. Ovaj redoslijed je zbog toga, što bi tijesto upilo šećer u prahu, ako bi odmah došlo jedno s drugim u doticaj.
Loptice malo odvojim jednu od druge i stavim peći na 180 C, 10 minuta, ni sekundu duže...
I to je sva nauka oko čokoladnih raspuklica.Koji put se raspuknu više, koji put manje, ali to ne utječe na okus kojim sam zadovoljna!
U slast vam bilo!




utorak, 22. prosinca 2015.

ORASI

Odavno čekam pravi recept za orahe. Zahvaljujem se Fahri Salihović što ga je podijelila samnom. Čekale i modle, nove, novcate..I pojavi se..Okus je baš onakav kakav sam željela i nekad davno probala.
Orasi su prhki kolačići s orasima, punjeni orasima. Nježne strukture i vrlo, vrlo ukusni.
Za prhko tijesto valja istopiti 250 gr maslaca i dodati mu 100 gr šećera u prahu, 120 gr mljevenih oraha i 2 kašičice kakaa..Kad se masa malo ohladi umiješati 1 jaje i 300 gr brašna.
Tada skuhati kremu na pari. 2 jaja sa 100 gr kristal šećera miksati dok se ne zgusnu. Polako dodati 150 gr oraha i 150 gr maslaca. Miješati na pari ukupno 30 minuta.
Dio kreme, na kašičici, staviti u frižider i prekontrolirati gustinu. Nakon ovih 30 minuta, meni je bilo sasvim u redu.
Pečenje prhkog tijesta počinje mazanjem unutrašnjosti modli rastopljenim maslacem i posipanjem oštrim brašnom. Tek tad u svaku utisnem tijesto malo više od polovice zapremine.
Pečenje traje 5 minuta na 200 C. Odmah vadim pečene, a stavljam novo tijesto, bez ponovnog mazanja modli. Za ovu mjeru sam pekla 3 puta po 40 komada biskvita.
To zaista ide brzo.
Odmoriti dok se sve ohladi, pa spajati polovice oraha finom kremom.
Nije ni čudno što za neke prilike biramo bombonjere. Ovo su bombonjere medju sitnim kolačima!
U kutiju, pa pod ključ...a ključ u džep!
U slast vam bilo!





ŠAMPITA

Kad sam u njemu živjela, Doboj je bio mali grad. Svi smo se znali i pozdravljali!
Centar zbivanja, sa prvim večernjim satima-korzo. 
Šetnje gore-dolje, nazivali smo krugom, pa bi i pozivi bili..,,Idemo jedan krug korzom, da vidimo koga ima..,,
Baš na najosvjetljenijem dijelu Azemova slastičarna. U njoj, mali izbor kolača...šampite, krempite, baklave, tulumbe, hurmašice, puslice,minjoni, pokoja torta..
Ipak, nije bit u kolačima i slastičarni. Ogroman izlog sa šankom, a za njim momci. I pred slastičarnom, momci...i prekoputa... pa kad cure šetaju korzom, izdaleka, da ne primijete, pogled na njih. Kako je to danas neobično ispričati svojoj djeci..
Taj osjećaj iščekivanja i strepnje  ..tanan, najtananiji...Mladosti lijepa..
Ali...počeh priču o šampiti..
Dakle, svježa jaja, najbolje domaća..Biće ih dovoljno 6.
Odvojiti žumanjca u manju, a bjelanca u veliku posudu. Žumanjcima dodati 6 velikih kašika šećera i izmiksati dok ne pobijele. Na njih, 6 kašika mlijeka, 6 ulja, 6 brašna s pola praška za pecivo.
Rerna je ugrijana na 200 C, pa u kalup za tortu, pokriven papirom za pečenje, izliti smjesu za biskvit.
Nek se peče 10 min.
Za to vrijeme  2 dcl vode i 20 kašika šećera, nek se ukuhava za agdu. Par puta promiješati.
Usporedo, bez prekida miksati bjelanca na najvećoj brzini. Kad se okrene zdjela, moraju ostati u njoj..
 Agda je kuhala 4 minute..Polako je, tako vrelu, sipati u već izmiksana bjelanca. Volumen će se jako povećati. Miksati još uz dodatak par kapi limuna. 
Biskvit je pečen.
Na njega rasporediti šaum, pa sve skupa vratiti u rernu 3 minute. ....šampita je začas gotova...
Znamo da se iz nje otpušta sok, koji vlaži biskvit, pa s tim treba računati. 
Izrežem je običnim koncem, poduplanim. Oba kraja u ruke i odozgo prema dolje, pa izvući konac sa strane.
Eto, zagrebačka šampita začinjena dobojskom! Odlična!
U slast vam bilo!



ponedjeljak, 21. prosinca 2015.

IŠLERI

Sve što je čokoladno, svojom bojom i mirisom, privlači poglede i ruke. Nekako najprije njih proberu među božićnim kolačićima. Mali, slatki zalogaji.
Oko svakog cijela priča.
U malenoj šerpici na pari, otopim 100 gr čokolade za kuhanje. U vrelu masu dodam 200 gr maslaca i maknem s vatre. Čim se komponente povežu umiješam  100 gr šećera u prahu i ostavim da se smjesa ohladi.
Tek tad dodam 2 žumanka, 4 velike kašike kakaa i 300 gr brašna.
Fino tijesto ostavim da odmori u frižideru pola sata. Sasvim dovoljno da se i kuharica malo odmori.
Na stolnjaku tanko razvaljam, modlicom izrežem krugove veličine 3-5 cm, pa stavim na papir za pečenje. 7 min na temperaturi od 180 C, ni tren dulje. Kako su tanki, odmah papir sa medaljončićima, povučem na stolnjak s vrele tepsije, da se dalje ne bi isušivali.
Za kremu otopim na pari 200 gr čokolade i  ulijem 0.50 dcl slatkog vrhnja. Ne smiju zakuhati. Dok se hlade, postaju prava krema za filanje. Na jedan namazati, drugim poklopiti.
Za čokoladni premaz otopim 100 gr čokolade za kuhanje sa 2 kašike ulja. Svaki išler jednom stranom umočim u čokoladu i slažem na tacnu.
Puno je posla oko sitnih kolačića. Ipak, sve što je u velikom, slasnom kolaču, ovdje je u malom stisnuto, zbijeno, umanjeno, naglašenog okusa i mirisa, kao nekakav opojni parfem, koji nas jednom jedinom  kapljicom podsjeti na pažnju drage osobe.
Ovo malo zadovoljstvo uvijek prati podizanje obrva, smiješak, pogled prema domaćici....Vrijedi truda!
U slast vam bilo!




četvrtak, 17. prosinca 2015.

POLAGANI BUREK

Mada polagani burek ima sve isto što i motani, ipak je doživljaj tog jela sasvim drukčiji.
Biram ga onda kad baš nemam dovoljno mljevenog mesa, a za ručak želim ovakvo jelo.
Za veliku tepsiju od rerne, meni je sasvim dovoljno 500 grama.
Nek je to uvijek meso od junetine, pomiješano sa dobre dvije glavice crvenog luka, sitno nasjeckane, sve malo jače pobibereno, posoljeno, malo pouljeno. Prije nego ga dobro izmiješam, obavezno rukom, dodam i 1 dcl vode.
Smjesu za nadjev ostavim u frižider kako bi se okusi dobro sjedinili.
Tijesto je domaće, tanko razvučeno po cijelom stolu. Okolo, naokolo ga pouljim, pomalo, nasumično. Kako je moj stol vrlo veliki, po dužini i širini zarežem jufku, pa dio po dio prebacujem. Tada na novu dimenziju koju sam dobila s poduplanim tijestom, posipam nadjev. Male grumenčiće fila...Ponovo prebacujem tijesto i svodim dimenzije jufke na dimenzije tepsije.
Lako ga je prenijeti sa stola u tepsiju. Nježno se podvuku ruke ispod i cijela pita prenese u pleh.
Blago pouljim po vrhu i stavim u već zagrijanu rernu. 30 minuta na 200 C, biće dovoljno. U isto vrijeme  3-4 dcl posoljene vode uključim da prokuha. Dodam joj mali grumen maslaca.
Pečeni polagani burek polijem, polako, kutlačicom, svud pomalo. Tepsiju nagnem na sve strane kako bi zaljev ušao u svaki sloj, pa još par minuta vratim u rernu.
Vrelu pitu pokrijem čistom krpom. Suklja kroz nju para i mirisi. Privlače sve prisutne...a i susjede, vjerojatno..
Ponekad, kao ovaj put, jufka je toliko tanka da jedva drži nadjev. Dvije su tepsije koje pečem uz ventilator zajedno u rerni.
Dok ga režem, ispadaju komadići mesa na tanjur...
Uz dobru turšiju zimi..ili glavicu kiselog kupusa...domaćeg...
U slast vam bilo!






srijeda, 16. prosinca 2015.

KVRGUŠA

Nazivi današnjih jela nisu ovako ,,ogoljeno opisni,, već uljepšani često nekim modernim terminima. Kvrguša svojim nazivom opisuje komade mesa koji vire na sve strane iz tijesta. Baš po narodni!
U nekim receptima, to su komadi piletine s kostima, ali sam ja danas odkostila 4 bataka i zabatka, komade mesa narezala na zalogajčiće i dobro ih začinila solju, suhim začinom, crvenom paprikom, uljem i biberom.
Kosti odmah mogu poslužiti za jednu laganu pileću juhicu, pa sam ju usput i skuhala.
U drugoj sam zdjeli izmiksala 5 jaja sa 200 gr oštrog brašna, malo posolila, pa dodala 5 dcl mlijeka.
Ova smjesa je odstajala dok sam meso dobro prepekla sa svih strana.
Tek tad sam zemljanu posudu, koju na Ohridu zovu ,,tava,, blago pouljila i posula s malo brašna. Čisto malo, kao da ću peći biskvit. Ulila sam 1/3 smjese i stavila peći na 200 C. Nakon 10 minuta, kad se uhvatila korica, po površini sam rasporedila meso i prelila ga ostatkom tijesta.
Kvrguša se pekla još 20 minuta na 200 C.
Sredina se bila napuhala, ali je ubrzo splasnula i poravnala se.
Donja korica se nije zalijepila, pa su se komadi dali lijepo izvaditi iz tave.
Možda joj ime i jest obično i priprosto, ali joj je okus svjetski!
Uz dobru salatu, preporučujem!
U slast vam bilo!








utorak, 15. prosinca 2015.

VARIVO OD MIJEŠANOG POVRĆA

Kad čovjek dodje u fazu života da djeca odsele, javi se  neka drukčija roditeljska briga, pa ih na neke nove načine želi imati tu, uz sebe, bar ponekad, da se uvjeri da su dobro.  Baš tako doživljavam ovaj period kad se u mojoj kuhinji, na šporetu nalaze sve veći lonci i šerpe. Poseban je osjećaj kad obitelj sjedi za stolom. Srce puno!
Nisu više djeca, pričaju, jedu, obavezno sve pohvale. Zagrljaj majci, poljubac!
Mamina hrana, i od njih, sve više cijenjena, možda baš zbog tog što vide koliko truda i rada oko nje ima.
U velikoj rajngli, par glavica luka koji se dinsta, pa na njega mrkva na kockice, korijen peršuna, junetine od vrata, na kockice...celera, šaka smrznutog graška, paprike na kockice, tikvice, krompira, malo bijelog luka, šoljica ječma namočenog u vodi... crvene paprike, bibera, suhog začina..Polagano dinstano, da sve omekša, pa podliveno.
Na kraju malo paradajza. Ječam ga svojim škrobom zgusnuo. Jelo koje bi svakom prijalo nakon napornog dana jer sadrži i meso i povrće i ukusnu juhu.
Ne pitam je li dobro! Ponovo pune tanjure! Šta reći!
U slast vam bilo!


subota, 12. prosinca 2015.

SALATA OD CELERA

Vrlo jednostavna salata koju svi vade u tanjur nekoliko puta. 
Korijen celera, od oko 500 gr, naribala sam krupno, kao jabuke. Odmah sam dodala sok od pola limuna, 2 dcl vrhnja, 2 dcl majoneze, 1 luk izrezan na kockice i 3 krompira,  kuhana u ljusci, sitno izrezana.
Po mom izboru, ova salata može zamijeniti francusku. 


četvrtak, 10. prosinca 2015.

KUKURUZA

,,Halo, mama, kako si?
Kako ti praviš kukuruzu?
 Kukuruzu? Otkud ti sad to? Pa, napravila bih. Nisam dugo. Imam domaćeg kukuruznog brašna.
 Nema ti tu mjere. Naspeš brašna, onako, odoka. Ovamo nek ti vri voda. Nemoj soliti.Tu ne ide sol. Malo sladi kukuruz, tako treba..Onom ključalom vodom zapuriš brašno i miješaš kuhačom. Koliko je to vode? Pa, vidjećeš, odoka..Nek se stvori gusto tijesto.
U jednu je  oblu zdjelu  prebaci. Poravnaj fino rukom. Nek nije predebela. U zdjeli nek stoji.To se kaže-upoležači. Kasnije je prevrni u blago nauljenu tepsiju, pa je gore malo rukom poulji.
 Nek se peče poistiha. Trebaće joj vremena. Nemoj da je jaka vatra.
Pečenu je zamotaj u čistu krpu, onu koja je samo za pite. Kad se malo ohladi lomi, nemoj rezati..Sira i kajmaka..malo suhog sira..ljepota.....,,

Nisam je prekidala da kažem ono što od ovog recepta znam. Nek sve ispriča. Pažljivo slušam. Uvijek se ima šta naučiti.

,,Halo, mama...samo da ti kažem...Super mi je ispala kukuruza...Hvala ti!!,,




utorak, 8. prosinca 2015.

ŠLJIVOPITA

Nije pita, nije kolač, al se uz tradicionalne recepte za bosanske slastice, smjestila kao omiljeno jelo mnogih.
Baš u vrijeme kad se gajbice šljiva nose u kuhinje i kad se nakuhavaju pekmezi i džemovi, kad je ovo voće mekano i slasno..pravi je trenutak za šljivopitu.
Priprema je jednostavna. Ovaj put sam čekala drage prijatelje koji dolaze izdaleka. Sve što znam da vole i da su poželili, napravila sam, a tad pogledah u šljive. Domaće, prefine...Tamo gdje žive, nema takvih..
I krenu priprema. Malo nauljena tepsija..Po njoj tanki sloj brašna, pa šljiva do šljive. Slasno meso prema dolje, korica prema gore. Dok se rerna ugrijala, tepsija puna. Po šljivama šećera. Nek ga nije ni previše, niti premalo. Pečem na 200 C, oko 20 minuta. Istopiće se šećer! Istopiće se šljive.!
Veselje, kad su došli!
Smijeh kad su na prozoru vidjeli šljivopitu kako se hladi! Oduševljeni...Jeli, nego šta!!
U slast vam bilo!



šljivopita

nedjelja, 6. prosinca 2015.

PIROŠKE

Listam stare rokovnike s receptima. U jednom od prije 20 godina nadjoh ovaj.
Gledala sam jednu baku kako ih pravi, pa zapamtih postupak, a recept zapisah.
Tijesto za piroške je sa sirom. Kad se zamijesi, vrlo je nježno, pjenasto, ali ipak podatno za oblikovanje.
Izmiksala sam 4 žumanjka sa malom kašičicom šećera i najmanjom kašičicom soli. Na to sam dodala 400 gr svježeg sira. U receptu je preporuka da to bude sir sa sirutkom, a moj je bio ocijedjeni ,,sir u maramici,, pa sam dodala vrlo malo jogurta kao nadomjestak. Kad su se namirnice sjedinile polako sam dodavala, malo po malo, 400 gr oštrog brašna u koje sam umiješala kašičicu sode bikarbone. Kugla tijesta se fino dala izraditi, pa sam ju ostavila 10 min da ,,odmori,, Tad sam ju razvaljala  na 4 mm i pokrila krpom da malo nadodje.
Nakon 15-tak minuta, izrezala sam kotačićem pravokutne oblike piroški. Dobila sam 24 komada.
U šerpu sam nalila 1 cm ulja i zagrijala. Nek ne bude prevrelo. Svaku pirošku sam kistom za kolače pažljivo ,,pomela,, od ostataka brašna, pa stavila peći. Ono što je bilo dolje, u ulju okrenem gore. Peći dok fino ne porumene.
Pripremila sam šećer u prahu, pa svaku odmah iz ulja stavljala na njega i pažljivo posipala. Najjednostavniji mi je način pustiti da iz cjedila  šećer polako sipa po piroški.
Izvana su vrlo hrskave, skoro škripe. Unutra su pune i jako mekane.
U slast vam bilo!




četvrtak, 3. prosinca 2015.

PEČENA PURETINA

U rerni pečem meso samo za neka velika okupljanja u našem domu. Za ,,obične,, ručkove, pečem ga gore, na plinskom plameniku.
Ovaj put sam kupila pureće batake. Veče prije, sa dvije strane, cijelom dužinom, razrezala sam ih do kosti. Dobro sam utrljala mješavinu soli, senfa i ulja.
Sutradan, u dubokoj šerpi....ko pere šporet, zna i zašto...polako pečem. Okrećem na jakoj vatri dok se ne stvori korica. Zarumeniće se i zatvoriti pore, pa oni prefini okusi ostaju unutra. Tad smanjim, poklopim ,,nahero,, da se peče, al ne presuši, da para polako izlazi. E, tad se ručak počinje pripremati sam, pa ostaje vremena za kakav kratki odmor. Potrajaće više od sata, ali na kraju, meso mekano, sočno, mirišljavo..
Zašto se ovako lijepi za prste????
U slast vam bilo!


KELJ NA LEŠO

Dok sam živjela u Bosni, zaista nisam znala kakvo je to povrće spremljeno na lešo. Koliko se kuha? Kako se začini? Kakvog je okusa? Mi to nismo nikada pravili na ovaj način.
Upoznah moje drage Dalmatinke, pa predstavismo jedne drugima hranu našeg podneblja.
Povrće na lešo, svrsta se medju moju omiljenu hranu. Obično ga pripremam uz ribu ili pečeno meso. Paše taj osjećaj lakoće poslije jela.
Ovaj put sam kuhala kelj. Jednu zdravu glavicu od oko kg, izrežem  na rezance. Deblje dijelove rebara  potpuno odstranim. Par mrkvi izrežem na deblje kolutove. Par krompira na manje kocke.
U veću posudu stavim vodu sa malo soli. Čim zakipi, dodam mrkvu. Nakon par minuta u vodu ubacim kelj i krompir. Kuham uvijek otklopljeno, pa boja povrća ostane lijepa.
Dobro pazim da sve ostane al dente.
Povrće ocijedim, dodam mu sitno sjeckani bijeli luk, malo soli i domaćeg maslinova ulja. Promiješam i ostavim da se okusi prožmu.
Samo prirodni okus povrća, bez dinstanja i sa osnovnim začinima.
Otvorena srca prihvatih i zavoljeh dalmatinsku hranu. Moje Dalmatinke zavolješe moje bosanske kolače!
U slast vam bilo!






srijeda, 2. prosinca 2015.

PALAČINKE S HELJDOM

Lijepe su mi slike palačinaka sa sladoledom, prelivene čokoladom, sa voćem ...
Lijepe su mi slike, ali kad pravim ovaj jednostavni recept, ne odmičem se od onog osnovnog. Motane obično! Namazane pekmezom! Takve ih volim! Ne smeta mi niti kad pekmez curi na tanjur, na prste... Uvijek se tome nasmijemo!
Domaći, od voća koje sam sama ukuhala...
Više mi je važno da tijestu dodam pokoji novi sastojak. Ovaj put heljdu.
Samljela sam ju na mlin za kafu. Kad ne služi svojoj svrsi, nek usitnjava žitarice.
Izmiksala sam 4 jaja sa kašikom šećera, pa dodala čašu od 2 dcl heljdinog brašna, 3 čaše običnog bijelog, pola najmanje kašičice praška za pecivo, par kašika ulja, čašu mlijeka, a ostatak vode. Smjesa nek odstoji bar pola sata. Ako se dodatno zgusne, malo ju razrijedite vodom. Mlijeka ne stavljam puno, jer od njega palačinke gore. Isto je i sa šećerom. Prašak za pecivo će dati ono malo mekoće, taman koliko treba..
Samo za prvu, nauljim tavu.Za ostale ne treba. Tome služi ovo ulje u tijestu.
Malo tamnije, jednog posebno dobrog okusa...
Ako se odlučite napraviti, u slast vam bilo!





SARMA IZ RERNE

Ovogodišnji kiseli kupus je odličan! Topla jesen pogodovala je kiseljenju.
Volim ga na sve načine. Od fino narezane salate, kuhanog, dinstanog, u podvarcima pečenog, do ovakvog, u sarmama.
Sinoć sam napravila ovu. Fil, kao i za kuhanu sarmu od  kg mljevene junetine, 2 glavice luka, 2 čena bijeloga, 200 gr riže, malo soli, bibera, kašičice crvene paprike, dcl vode i 1 jajeta.
 Narezuckala sam sitno malo masnijeg suhog mesa u fil.
Listove sam samo brzo provukla kroz vodu, pa im stanjila zadebljanja na ,,rebru,,.
Na dnu tepsije suho meso, narezane sredine glavice, pa sarme složene jedna do druge.
Podlila sam ih vodom da ogrecne i pokrila folijom. Ovu sam sarmu pekla 2 sata na 200C.
Pred kraj sam, u malo vode, razrijedila kašiku brašna, kašiku crvene paprike, par kašika paradajz-sosa i, ovaj put dobru kašiku vrhnja. Time sam prelila sarmu i otkrivenu pustila da još 10 minuta upije ,,pričin,,, ali i da se fino zarumeni.
Uz ovakvu, ne kuham pire niti krompir u ljusci. Jedemo ju s kruhom.
Za našim stolom, neko više voli ovu, neko onu, ali smo svi jeli. Tolerancija i prihvaćanje navika i osobina, osnovna nam je zadaća za zajednički život!
U slast vam bilo!