FILETI ALJAŠKE KOLJE ,, A LA BAKALAR,,

Uz našu zgradu, mala kvartovska tržica. U njoj, sve što treba. I kruhova, i mesa, ribe, povrća, i kolača, ćevapa, mjesta za popiti kavicu, kupiti voljenoj cvijeće....
I baš danas ribarnica ne radi.
U dućanu, samo zaleđene.
Izbor fileta, zaista mi je posljednji izbor. Kilogram ribe u pakiranju, na kraju je pola kilograma ribe. Puna vode, pa kažem da je posljednji put na mom stolu.
Detalj, na koji valja obratiti pažnju, jest izgled fileta. Vrećica mora biti prozirna, da se vidi boja. Potpuno bijela, znak je da se kroz transport nije odleđivala. Sivkaste, ne kupujte!
Aljaška kolja, uz sve informacije, velika nepoznanica. Riba sjevernih mora, slična osliću. Kažu da se od nje pripremaju brzi obroci i prodaju na cesti. Od boljih dijelova fileti, od lošijih, riblji štapići.
Nema do friške ribe, ali danas, šta se može!!??
....idemo u kuhinju...
Recept ,,a la bakalar,, koristim za pripremu oslića. Danas sa aljaškom koljom.
Filete sam odledila, kako bi se voda odvojila.
Na maslinovo ulje, stavila par čena češnjaka i okrenula da puste miris, pa dodala grančicu ružmarina.
Na to, ribu. Polako se pekla, više dinstala. Samo sam je posolila i pobiberila.
U drugoj posudi, kuhale su se ploške krompira.
Nakon 10 min, riba je gotova. Umiješala sam krompir i posula sjeckanim peršunom.
Ako se odlučite za kupovinu ribljih fileta, isprobajte ovaj recept!
U slast Vam bilo!

RAPSKA TORTA

Ovo je prva moja rapska torta i već sad znam da neće biti posljednja. Prateći recept, neke su faze pripreme ostale napravljene nespretno i to ću sasvim sigurno savladati i popraviti.
Bila bih sretna da mogu gledati kako to rade žene s Raba jer se o ovoj torti puno govori. Ponuđena kao kulinarski specijalitet tog otoka, itekako dobro predstavlja vještinu vrijednih ruku.
Priče o rapskoj torti sežu u 12 stoljeće.
Danas sam ogulila i ispekla 400 gr badema za njenu pripremu. Samljela sam ih, dodala 400 gr šećera, 2 jaja, naribanu koricu domaćeg limuna i jedne domaće naranče, 04 dcl Maraskina.
Od ovih sam sastojaka izmiješala fil.
Za tijesto sam na 260 gr glatkog brašna dodala 40 gr hladnog maslaca, na listiće, 2 jaja, 2 vanilin šećera, prstohvat soli i 2 kašike mlijeka.  Tijesto se hladilo pola sata u frižideru.
Tad sam ga prepolovila.
Prvu polovicu sam tanko razvaljala, pa prebacila u tepsiju, na papir.
Polako sam izrezala oblik puža. Traka koja ide u krug, mora biti široka 5 cm. Između treba ostaviti prostor od 1.5 cm.
Fil uzimam rukom i pravim male valjčiće. Nanosim ih na tijesto koje uz treba ostati bez fila.
Drugu polovicu tijesta tanko razvaljam i izrežem na trakice širine 2 cm.
Cigujem ih uz rub puža s obje strane, stišćući uz dno kako bi se tijesta povezala.
Vilicom pravim šaru u obliku brazda.
Rapska torta se peče na 100 C, 40 min.
Ostane svijetle boje.
Topla se pospe šećerom u prahu.
Ako se odlučite za pripremu ove predivne slastice koja je preživjela stoljeća, neka Vam je u slast!

KAKO GULIMO BADEME ?

Za neke slastice, orašasto voće treba dodatno obraditi.
Bademe oguliti!
Postupak je vrlo jednostavan.
Staviti vodu za zakuha.
Kad prokuha, ubaciti bademe. Vode neka bude dovoljno, kako bi se svi potopili.
Čim počnu kuhati, mjeriti vrijeme. Nakon 1 minute, procijediti, pa bademe istresti na krpu.
Guljenje ide jednostavno. Na najmanji pritisak, omotač spadne kao košuljica, u jednom komadu.
Dodatno ih posušim, pa u jednom sloju rasporedim na papir za pečenje.
Na 100 C, oko sat vremena, polako ih pečem. Svako malo otvorim rernu, da para izađe.
Moraju ostati bijeli.
Ohlađene meljem!
Nadam se da će moj postupak nekome poslužiti!

PEČENA TUNA - U TRI JELA

Tuna jadranska!
Rijetke su prilike da je kupim. Zato svaku iskoristim.
Jučer ulovljena, danas dostavljena na kućnu adresu.
Da se pojavljuje često, vjerojatno bi me cijena odbila. Ovako, ponekad, počastimo se!
Fin komad tune, natrljala sam solju i polila maslinovim ulje. Stavila sam ga na posoljene krompire i kolutove mrkve. Uz njih grančica ružmarina.
Pola sata u rerni, na 200 C.
Od polovice mesa, koje je ostalo poslije ručka, napravila sam dvije salate.
U jednu grah iz konzerve, sol, biber i bućino ulje. Po njemu komadi ribe.
U drugu, riba,  kuhani krompir, sol, biber i maslinovo ulje.
Obje bi dobro obogatio i okus luka, ali ga odbiše!
Ako se odlučite za neki od recepata, u slast Vam bilo!

SHIITAKE S RIŽOM -S PRIČOM

Pričaš mi o običnim stvarima! Riječi se nižu, ne staju.
Uhvatim sebe kako te gledam, ne slušam. Opisuješ rukama, smiješ se! Daješ savjete, opisuješ, naglašavaš šta krivo radim i šta bih mogla promijeniti. Potvrdno klimam glavom, ,,hoću, hoću, napraviću to,,!
Smijem ti se, šašav si! Pusti! Život se sve više zahuktava, sve smo od mladosti dalje.
Uživaj u ljepoti! Pusti nepotrebno!
Pričam ti o receptima. Kažeš da previše radim...možemo i običniju hranu jesti..Kako običniju? Obična je!
I šta su sve brige svijeta naspram našeg smijeha? Ne postoji  ništa!
Sretni smo što smo tu jedno za drugo. Živi i zdravi!
....ali, vratimo se kuhanju...
O ljekovitosti shiitaka puno se piše. U malim pakiranjima, uvijek skuplje od drugih gljiva, vrlo finog okusa, u mojim loncima uglavnom završe u čorbama. One su mi potvrda da je manje, ustvari više!
Ovaj put sam ih pripremila s rižom i jako sam zadovoljna.
Male gljive, tamnosmeđe boje, namreškanih su klobuka. Stapke posluže za izradu temeljca, ali ih se ne preporučuje rezati u jelo.
Lagane su, pa mjera od 100 gr, sasvim je dovoljna za čajnu šolju riže i za 4 osobe.
Najprije sam izdinstala  glavicu luka, da se zastakli. Na nju, na trakice narežem gljive. Par ostavim cijelih za dekoraciju.
U isto vrijeme kuham rižu. Ovaj put, to je smeđa riža. Okusom podsjeća na pšenicu i treba joj više vremena dok omekša. Od začina, malo soli i bibera.
Gljive su gotove za 15 minuta.
Pomiješani, okus se odlično slažu!
Kao samostalno jelo ili uz kakav komad mesa, neka Vam je u slast!

JUHA OD RAŽE I GOLUBA, S PRIČOM

Kad uđeš s ružom, pa ja u hodu primijetim da je tu, u vodi za mene.
Ništa ne govoriš, kad ju u hodu pomirišem i zatvorim oči.
Kao usput spomeneš da se na toplini sobe otvaraju latice. Nosim je noću uz oškrinut prozor, da hladnoća uspori cvjetanje, da ostane što duže takva, u stvaranju svoje ljepote.
Donosiš mi ruže. Svakoj pažljivo ukloniš bodlje da me ne ozlijede.
I nikad ništa ne kažeš....
Nikad ništa ne kažeš....
....ali vratimo se kuhanju...
Riblja juha, lagana...
Jedna mala raža, komad goluba..U ribarnici očišćeni. 
U vodu sam stavila korjenasto povrće, par zrna bibera, list lovora...
Kad je povrće omekšalo, dodala sam ribu i pustila da kuha 5 minuta.
U zdjelu sam izvadila meso, zalila s malo juhe, dodala mu povrća i malo maslinova ulja..
Juhi sam dodala kašiku paradajz sosa i malo riže.
I to je to.....
Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!

FRANCUSKA SALATA

Francuska, ko francuska!
Pravi se u skoro svim kućama. Sitno sjeckana mrkvica, kuha se odmah sa graškom. Pred kraj im se dodaju sitne kockice krompira. Omjeri su uvijek od oka domaćice i od volje ukućana. Procijeđenoj smjesi, fino ohlađenoj, dodaju se sitno sjeckani kiseli krastavčići i kuhana jaja.
Ja sve posolim, dodam malo senfa, vrhnja i majoneze. Ponekad i sok jednog limuna.
Ono što ih uvijek krasi, dekoracija je na vrhu zdjele. Cvijeće, leptiri, sunca...
Ovaj Božić, božićna zvijezda, od pečene rog paprike, iz salate, na francuskoj, na sred stola!
Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!

ŽERBO KOCKE OD LJEŠNJAKA, S PRIČOM, LJUBAVNOM!

Hoću prave bisere!
Ne gledaj nikakve kopije. Nije to za mene.
Hoću prave bisere!
Nije nužno da ih kupiš u zlatarni. Nije nužno da ih uopće kupiš. Mozda ih već imaš.
Pogledaj duboko u sebe. Odvagni koliko ti vrijedim, pa zagrabi u srce isto toliko. 
Iskali mi nakit rukom u vatri. Uglancaj ga sjajem oka, pa mi stavi oko vrata.
Hoću prave bisere! 
Hoću ono najsjajnije i najčistije.
Sve su drugo trice!
Sve drugo ništa ne vrijedi!
....ali vratimo se u kuhinju..
Moje žerbo kocke nastale kroz 30 godina korigiranja recepata. Ove, zapečaćene kao najbolje!
Pravim ih s orasima, a ovaj put s lješnjacima.
Pripremim 700 gr brašna. Pola je oštrog, pola glatkog.
Oko 500 gr stavim u zdjelu za miješenje. Na njega naribam 250 gr maslaca i dodam 3 kašike šećera.
U lončiću ugrijem 1.5 dcl mlijeka. Dodam mu kašiku šećera i kašiku suhog kvasca. Ostavim da nakvasa dok pravim fil.
Lješnjake sameljem, dovoljno je 300 gr,  pa pomiješam sa 8 kašika šećera i 600 gr pekmeza od kajsija. Ovaj se provlači kroz sve recepte o žerbo kockama. Znala sam praviti i s drukčijim, ali je okus bio lošiji.
Dodam sok od 1 limuna, obavezno!
Dobro izmiješam fil.
Nakvasalu masu sjedinim s brašnom. Na njega i 2 jaja, pa umijesim glatko tijesto dodajući po malo ostatak brašna.
Odmah se pod rukom osjeti da je to fino, podatno tijesto koje će se moći lijepo oblikovati.
Poklopljeno pustim da odmara 20 min na sobnoj temperaturi.
Tada ga podijelim na 4 jednaka djela. Kad izvagam, svaki ima oko 350 gr.
Između dva papira razvaljam prvi  na veličinu tepsije 25x40. S papirom ga položim na dno. Namažem trećinom fila. Razvaljam drugi dio i pažljivo s papirom prinesem uz sam rub tepsije, pa prebacim na fil. Nije tesko i može se lagano popraviti, ako se namreška.
Nastavim sa nanošenjem kora i fila.
Svaku koricu malo probodem vilicom. I gornju, naravno!
Ostavim još 15 minuta da kolač odmara u tepsiji, pa ga pečem najprije na 180C, oko 15 min, a onda na 160C, još 30 min.
Pustim da se malo ohladi. Nožem prođem uz rub tepsije kako bih odvojila zapečeni dio.
Tada poklopim istom tepsijom, ako nemate, može i metalnom tacnom, pa kolač naglo okrenem.
,,Što bi doli, sad je gori!,, ,,Sto puta,, sam kolač ovako okrenula i nikad nije bilo problema. Neka Vas to ne plaši.
Donja kora, besprijekorno ravna, sad je površina žerbo kocki!
Ohladim kolač do kraja.
Glazura je od 50 gr maslaca, 6 kašika mlijeka, 6 kašika ulja, za sjaj, i 250 gr čokolade za kuhanje. Polako sve otopim. Ne smije zakuhati. Pustim da se malo ohadi i zgusne, stalno prateći, pa polako premažem čokoladnom ocaklinom.
Žerbo kore se dobro ohlade u frižideru. Prije rezanja, valja ih bar 20 min držati na sobnoj temperaturi, da glazura malo omekša.
Ja uvijek ovakve kolače režem skalpelom.
Ako se odlučite za pripremu, a ja od srca preporučujem, neka Vam  je u slast!

VARIVO OD PRASE - PORILUKA

Primiče se Božić! Hrana tradicionalna u pripremi, pa će variva prijati i prije i poslije blagdana!
Na malo vode sam sitno narezala luk. Kratko prodinstala i dodala mljeveno meso. Tekućina uvrije, a masnoće u mesu uvijek ima, pa ova voda s početka priče, bar će je malo umanjiti. 
Naribana mrkvica, kockice paprike i bijelog luka...soli, bibera, malo začinske paprike. Vrijuckalo dok sam čistila i rezala prasu.
Kratko sam je obarila, ocijedila i dodala mesu. Na sve par krompirića, na kockice, čašu vode, i upola poklopljeno, ostavila da se dokuha.
Okusi se sjedinili u fino, ukusno varivo!
Kakva god pečenja budu na trpezi, ubrzo ćemo potražiti kašike. 
Neka Vam je u slast ovo toplo jelo!

PILEĆI PAPRIKAŠ - JELA S MINIMALNOM KOLIČINOM MASNOĆE I OSNOVNIM ZAČINIMA

Još jedan od recepata iz mog jelovnika za gastritis.
Pripremajući povremeno ovakvu hranu, ponovo sam namirnicama vratila njihov pravi okus. Začinjene samo solju, itekako su ukusne. Boca s uljem, danima stoji nedirnuta. Isto je i sa Vegetom, crvenom paprikom, biberom..
Povrće, kuhano, ali nikako  prekuhano, blagotvorno djeluje na želudac.
U ovom paprikašu jedina masnoća je iz bataka. Polila sam ih s malo vode i uključila da se lagano kuhaju. Korjenasto povrće, koje stavljam u juhe, polako sam čistila i ribala na meso.
Tu je mrkva, komad celera i peršuna, pola glavičice luka.
Kad je meso omekšalo do pola, dodala sam mu i sitne kockice krompira i jedne tikvice.
Povrće je ugustilo saft i ne trebaju mu nikakvi dodaci.
Gledam malog pametnog dječačića kako grabi iz svoje zdjelice i jede. Dakle, i za djecu je ovakva hrana odlična. Fino mu je i ja sam zbog toga sretna!
Ako se odlučite za pripremu, neka Vam je u slast!

MUSAKA - JOŠ JEDNO OD JELA S MINIMALNOM KOLIČINOM MASNOĆE I S OSNOVNIM ZAČINIMA

Ovaj lanac recepata povezujem s prehranom kod gastritisa.
Trudim se zadovoljiti sve uvjete hrane koja blagotvorno djeluje na tu bolest.
Ovaj put sam pekla musaku.
Krompir sam ogulila, izrezala na tanke šnitice i skuhala.
Mljevenu puretinu, naribanu mrkvu i pola male glavice luka, bez ulja, po malo sam podlijevala vodom i dinstala dok sve nije omekšalo. Pred kraj, naribala i pola tikvice. Vrlo malo posolila.
Na suhu tepsiju, složila sam red krompira, na njega fil, a po filu drugi red krompira. Zalila sam s malo vode u kojoj se krompir kuhao.
Musaka se pekla 15 min na 200 C.
Umutila sam 1 jaje, malo nemasnog mlijeka i kašiku nemasnog vrhnja, pa prelila i na kratko vratila da se zapeče.
Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!

MLIJEKO SA ŠEĆEROM - RECEPT PROTIV GRLOBOLJE

Draga Aida Hedžić podsjetila me na recept i iz naše kuće.
Baš je u toku jedna grlobolja, koja me usporava.
Dakle, okrenuti se domaćem lijeku i receptu.
Kašika ušpinovanog šećera prelivena mlijekom. Paziti na vrelinu od koje mlijeko zna špricati i opeći.
Čim prokuha, maknuti s vatre i dodati kašičicu maslaca.
Polako pijuckati i biti svjedok da ovaj narodni lijek pomaže.
A, kakvog je okusa, itekako može biti u slast!

KOLAČ OD ZOBENIH PAHULJICA I ŠUMSKOG VOĆA

Domaćica, ko domaćica!
Kad radi rerna, uvijek nešto dodatno ispeče.
Tako nastade i ovaj kolač.
Priprema traje samo par minuta.
U zdjelu sipam veliku šolju zobenih pahuljica. Na nju pola šolje običnog brašna sa pola praška za pecivo. Po tome malo cimeta, šolju toplog mlijeka, u kojem sam rastopila kockicu maslaca. Na to 2 kašike šećera, malo cimeta i istu šolju zaleđenog šumskog voća.
Sve izmiješam, prebacim u modlu za kruh i pečem 30 minuta na 200 C.
Uz čaj, za trenutke odmora!
U slast Vam bilo!

POHANA PILETINA I ĐUVEČ - RUČAK ZA 30 MINUTA

Danas mi na umu ona pričica o mravu i cvrčku.
Mravić jedan, ljetos za vrelina, izdinstao povrće, pa spremio u male porcije. Zaledio za ovakve dane, kad nema vremena i kad je žurba.
Jutros fino izrezao bijelo pileće meso u filete. Uvaljao u posoljeno oštro brašno i jaje,  pa na ulje. Meso ne soliti, da se onaj fini sloj od pohanja ne odvoji nakon pečenja. Vatra ni preslaba, niti prejaka!
Jednom se svaki komad okrene, pa pečen vadi na papirnati ručnik, da upije masnoću.
Onaj se zaleđeni paketić, preko noći otopio u frižideru. Jutros sam ga zagrijala. U isto vrijeme skuhala rižu, posolila, pobiberila, pa fino pomiješala.
Za 30 minuta, ručak gotov!
Danas mogu šta hoću! Zasvirati kao cvrčak ? Zašto ne!
U slast Vam bilo!

JUHA OD TELEĆEG MESA - S PRIČOM, NARAVNO! LJUBAVNOM!

Sve šta imam, reći ću ti sad, jer nema ništa tamo iza zida.
Nećemo se sresti u nekom drugom svijetu.
I što ti opraštam i što ti nikako oprostiti ne mogu.
Što ti pamtim sve ove godine i gurnem pred tebe kad sam najviše ljuta.
I ono za što sam ti zahvalna i na što sam na te ponosna.
I sve ono čime se iskupljuješ za tu čudnu narav,
za taj nedostatak razumijevanja za sve moje, žensko.
Ono što imam, reći ću ti sad, jer ništa tamo iza zida nema.
Neću da ostane nedorečeno. I neka te grije i neka te boli !

Za ove godine što ih sa mnom u naramku nosiš, pa se spotičeš, ili prepreke s lakoćom preskačeš, poguriš se i ispraviš....
Sve ću ti priznati. I ljubav i očekivanja, razočaranja i priželjkivanja, radosti i strepnje, slutnje i sumnje..sreću ogromnu i tugu.
Hiljade osjećaja trajanja kroz vrijeme, kad si bio jači, pa me vukao. Kad sam bila jača i gurala te naprijed.
I da treba reći kakav je to život bio, stala bih u neznanju. Na jednu stranu dobiveno, na drugu očekivano. Iskrena pred sobom i pred tobom, razvrstavala bih sve doživljeno.
Na pitanja o sreći i životu, nema jednog odgovora. Lažljiv je. Tu se razmišlja i promišlja. Tu se ponovo proživljava sve što je prošlo.
Nikad žensko srce zadovoljno nije.
Cijeli bi vijek da treperi od ljubavi i ushićenja.
Ništa tamo iza zida nema, pa mi reci sve što za mene čuvaš. Ništa mi ne prešuti. Hoću da ispravim što se ispraviti da!
Dok je života, dok je života!
....ali, vratimo se kuhanju.
I za ovo jelo treba sve fino i sve sa strpljenjem.
Kost za juhu, komad mišića, mrkve, korijena peršuna i celera, jedan luk oguljen tako da zadnji sloj lupine ostane, komad prase,  list kelja, vezica peršunova lista.
Kao i u životu, sve polako. Tiha vatra!
U tanjuru je bistra juha, baš zbog tog strpljenja.
Komad mesa i povrća.
Pravi lijek!
Ako se odlučite na pripremu, u slast Vam bilo!

NAMAZ OD POSNOG SIRA - S PRIČOM

Danas ću duž Miloša Kupresa.
Nisam se, prvi put, bila daleko odselila. U JNA 3! S balkona pogled na moju ulicu. 
E, danas su šetnje ovakve, iz daljine, sa zatvorenim očima.
I fino krenem! Cesta malo vijugava, bez trotoara, sa utabanim stazicama s obje strane.
Borovo i Lesnina, lijevo, gdje su i bili, gdje smo svi kupovali. Prekoputa Dom Armije. Lijevo, kockasta katnica, policijska. Desno, preko ceste, žuta, Senke Kotorić, Srebrenke Hodžić, kajakašice, moje Mirele. Prekoputa Kotorsko. Hoćemo na ćevape ili limunadu?
Tu je nekad bila i Džaferova mesnica, dvorište široko, nadsvodjeno groždjem,
,,Dalmacija,, Savina i Anina, roditelja naše Snježane Panić. Pa dalje prema dragim Bukvićima, moje Sanje i Sabrine, do Halilčevića i Ćećinog kafića.. do njega Kruskići, Alma, moje Alme prijateljica, teta Senija, Vernesa, pa do moje Sabine i Selme, u kući iza borova, našeg veterinara, Černiji, Žilići, Pepi uvijek na motoriću, Prnjatovićka, preko puta, u bašti. Dimše, drage Zadre u kući do nas, najbolje komšije koje su kao familija, Mladen i Ankica, Mirko i Mira, Ivanka, Šćepo, kako ga je teta Jela zvala. Moji, Muhamed i Sabiha, da im bar ruke mogu izljubiti, Alma i Jasna, Šedad i Šekib, moja mama Sabina. Prekoputa, Salih i Salihovca u rascvetanom dvorištu. Usamljena, uvijek bi stajala na kapiji i pitala kuda ću, pa sam često u grad kretala okolo, kroz Celjsku, samo da joj ne odgovorim. Časna sestra Ana, u bijeloj kući pod lipom. Do nje čika Franjo, lovac, vazda mu Talijani dolazili, s puno lovačkih pasa, i draga teta Vida, slabovidna i uvijek blaga, njihova prelijepa kćer, miss Bosne i Hercegovine, Vesna Majetic. Dobro, nije bila prva nego treća, ali nama je uvijek bila prva. Eminagići nasuprot naših prozora, draga teta Neša, Emir, Amra, Sajda, Majda, Nedžad, Sead... do njih Halepovići, teta Fikreta u presvlačenju dugmadi, kćer joj Zenka, moja prijateljica.
Nasuprot Boško, iza njih Babići, Ana i Mara, majka i kćer. Umrla majka isti dan od tuge za kćerkom. Naš slikar Jadranko s majkom Vezirom, do njih.
I dalje, dalje..prema kafani ,,Alkar,, i Balićima, Marini, dragoj Adi i Dženani Mulaomerovićima, dragim Kadićima, Aidi, Jasminu, Nerminu, Mehi, dalje k Nedži, šnajderici teta Zilhi, Čalićima, Draganu, Gari i Ivanki u kolonama, Neli Silajdžić. U zgradi s ,,opasnim,,Reksom, koji nas je sve rastjerivao, Ameli, Silićima, uvijek nasmijanim. Mojim Krehama, u meteorološkoj, mojoj Cici, Ismetu, teta Selveti i čika Lutvi, ...i dalje, kuća do kuće, do vile, Željka Bolesnikova i Mirne, pa do Have, Omića, Ristića, sve do kraja ulice koja vri životom i ljudima.
Šetam danas Miloša Kupresa, našom ulicom.
Nema u njoj nikoga od ovih ljudi. Malo je koja kuća i ostala. Teško se može i odrediti do kud se prostirala jedna, a započinjala druga avlija. Ipak, ova cesta pod nogama, ista je ona, naša.
Tu su počeli svi ovi životi!
...ali vratimo se u kuhinju...
Nabava hrane za frižider završila. Nema kupovnih namaza.
U zdjelici posni sir, nemasno vrhnje, malo začinske paprike i soli. Sve dobro izmiješala i po vrhu dekorirala rotkvicama.
U porculansku posudu s poklopcem , pa u frižider.
U slast Vam bilo!

PLESKA

Dok vrijeme ide, shvaćamo polako i usvajamo životne mudrosti. Blještavo, što nas je u mladosti privlačilo, predaje sjaj onome što je trajno. Sve što preživi golgotu životnu, zaslužuje da ga se uvažava.
Tako je i s hranom. Dođu pedesete, pa stara jela postanu nekako posebno fina i privlačna. Kako i ne bi bila. Što reče moja prijateljica Ifeta, ona nas othranila i ,,šta nam fali,,?
Jedan od omiljenih doručaka, među puno ,,slanih kolača,, svakako je pleska. Najjednostavniji, najsiromašniji, najfiniji!
Za nju treba domaćeg crnog brašna, ja napravila kombinaciju onog s mlina, punog mekinja, i bijelog.
U šerpu stavim vode da zakuha. Brašno posolim, pa ,,zavarim,, tom ključalom vodom. Polako lijevam i miješam gustu masu. Pazim da smjesa bude u obliku ljepljive grude.
U isto vrijeme u tepsiji zagrijem komad maslaca, jedno 50 gr. Neka zacvrči.
Tada rukom kidam komade i rasplješćem na maslac, pa okrenem. Dodam drugi komad, rasplješćem na prvi, pa okrenem. Tako dok se svo tijesto ne utroši. Ruka gori!
Fino rasplješćem tijesto, po čemu je i ime dobila, na debljinu od oko 1 cm. Neka ostane neravno, kako bi se u udubinama zadržalo vrhnje.
Pečem na 200 C dok ne porumeni.
Prelijem domaćim vrhnjem, ako nemam, onda kupovnim, pa vratim da se još malo zapeče.
Uz plesku, domaći luk, zdrobljen rukom. Pusti sokove, pa je posebno sladak!
Ovo smo jelo jeli za doručke tokom mog djetinjstva i mladosti. Ostalo mi u sjećanju. Na meni je zadaća da ga predstavim svojoj djeci.
Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!

KINESKI KUPUS I JANJETINA

Varivo koje me oduševilo okusom.

Zima se polako uvukla, pa jela na kašiku najviše prijaju. U ovom je komad paške janjetine, nadaleko poznate. Kuhana u slanoj vodi, dala je temeljac jelu.

Malu glavicu luka, izdinstala sam na vodi. Na njega naribala jednu mrkvu, pa spustila meso. Po malo podlijevala temeljcem. 

U isto vrijeme polovicu glavice kineskog kupusa, narezala sam na sitno i kratko blanširala. Vodu sam bacila.

Sjedinila namirnice i pustila da polako vrijucka dok se kupus ne skuha. Malo paradajza i to je to..

Okus, predobar!

Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!

PRVA SARMA, S PRIČOM !

 Jednog je dana iz šupe izgurao drveno bure, skinuo željezne obruče i rasklopio ga.
Bilo je to naše zadnje drveno bure za kupus. Nikad više ne vidjeh, ni kod koga, toliki spremnik za ovo zimsko zlato.
Djeca im se poudala i poženila, stvorila svoje domove. Kome treba bure od 200 litara, puno kupusa? Dosta će biti i malo, plastično.
Zna on da nema više, ko dukat žutih glavica. Nikad im ništa osim soli nije dodavao. Pretakao rasol na pipu i ponovo ga natakao. Treba cirkulirati!
Bijelu gazu na vrhu, s vremena na vrijeme mijenjao za čistu, popeglanu. Ona je kupila pjenu. Na spomen da se u kupus dodaje zrno kukuruza za boju, samo je odmahivao rukom i smijao se.
,,Dodji zimus po jednu glavicu, da vidiš šta je kupus!,,
A ledio se i taj slani rasol povrh glavica. Ledena šupa u dvorištu. Nikad ga nije snosio u podrum.
I sad ga vidim kako putićem, kroz snijeg do koljena, brzo korača prema kući. U jednoj ruci stara šerpa sa glavicama, a u drugoj bokal s rasolom...E, da...
....ali, vratimo se kuhanju..
Prva sarma ove godine. I ja kupus kiselim samo sa solju, ali nikad nije niti približno tako žut. Neće niti biti!
Istanjila sam listove uz rebra, malo ih isprala i motala sarme. Kompromis izmedju naših bosanskih - malih, i ovdašnjih - velikih.
Nadjev je od junetina, riže, luka, jednog jajeta, bibera, crvene paprike i malo vode. Po vrhu šerpe složim poklopac od velikih listova. Dobro sarmu ušuškam. Opet po svemu spustim jedan plitki tanjur. Krčka polako. Skuhana, neprekuhana. U saft, tanak pričin sa malo brašna, crvene paprike i par kašika paradajza.
Dok ih pravim, ovako jednake...mislim nešto na one naše dobojske..
Ponedjeljak je...imamo ručak za par dana...i mi i djeca..
Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!

BROKULA NA LEŠO, S PRIČOM

U biti mojoj, jaki korijeni, pa mi ova seljenja teško pala. Stisnula se u meni utroba. Srce usporilo, a u glavi nabrajanja čega mi sve žao.
A žao mi svega!
Nema život milosti. Jača i čeliči!
Jedan za drugim, stan za stanom, kofer za koferom, dječje ruke u mojima.
Ovdje sam stala. Ovdje svoje raspakirala. Djecu podigla.
Ovo mjesto zovem dom!
I sad opet razlog za selidbu. Zrele su godine. Sve osnažilo, al svejedno teško!
Dijelim nepotrebno. Nekome će zatrebati kaput i cipele, moje haljine. Umotavam uspomene, pazim na knjige!
Naučilo tijelo, dok je života, do tada je i borbe.
Svo zlo u tome!
Osvijestila ja najvažnije! Moji ljudi i zdravlje. Ostalo je zamjenjivo!
I nešto mislim danas, sve sam svoje važno dala svojim ljudima. Ugradila u njih bisere što usput skupih. Dala i poštenje i poštovanje, pažnju i vrjednoću, sposobnost da vide, upijaju i odašilju dobrotu. Eto korijena naših. Idu s nama kud god da podjemo!
Šta su kuće i stanovi? Korijeni su u nama. Oslobodjeni takvih sputavanja, nosimo svoje kud god da krenemo.
...ali vratimo se kuhanju..
Brokula zdrava! Malo-malo, pa ju kupim. Stapke ogulim i narežem. Cvjetiće odvojim na komadiće slične veličine. Neka se skuhaju u isto vrijeme. Operem pod tekućom vodom.
U Lonac kolutovi mrkve. Čim prokuha, dodam kocke krompira i stapke brokule. Kad su skuhani, dodam cvjetiće. Par minuta i ocijedim vodu. 
Za lijepu zelenu boju, lonac ne poklapam.
Začinila brokulu maslinovim uljem. Domaćim! Soli među prstima. Domaćeg češnjaka na listiće...
Začinila život i hranu!  Zdravo, oboje!
U slast Vam bilo!

ŠIRDEN ILI BUMBAR

O ovom su jelu priče iz davnina. Strpljenja, vještine i pažnje u pripremi.
Od namirnica su potrebne janjeće iznutrice, meni stigle iz Like, plućna maramica, riža, luk i začini.
Najprije sam iznutrice u većim komadima ubacila u kipuću vodu. Kratko sam ih skuhala, prohladila i isjeckala na sitne kockice. Odstranila sam sve žilice - i pokoji dobar komad- za susjedinu macu.
Usporedo sam na malo ulja propržila 2 glavice luka i upola skuhala, srednju šolju riže. Fino sam oboje dodala iznutricama, posolila, pobiberila, dodala peršunova lista, 2 čena češnjaka, kašičicu crvene paprike i po mom ukusu, malo ljute. Neko umiješa i mrkvu, ali ja nisam.
Plućnu maramicu sam izrezala na 8 kvadrata.
Smjesom sam punila kutlaču, pa komadom maramice pokrila sadržaj i okrenula. Krajeve lijepo podvila ispod loptica i lijepo slagala jednu do druge u zemljanu posudu.
Ne treba ulja jer je maramica masna. Po svemu sam nalila 2 dcl vode i pekla 30 min na 200 C.
Danas, širden uz salatu od crne rodakve. Kombinacija za preporučiti!
Ako imate priliku nabaviti janjeće iznutrice, svakako probajte ovaj recept. Sjetit ćete me se!
U slast Vam bilo!

VARIVO OD POVRĆA UZ POHOVANO MESO

Za ovo lagano varivo, još  jedan od recepata za hranu s minimalnom količom masnoće, začinjenu samo solju.
Predstavila sam pileći temeljac kao dobar dodatak hrani. Izvrsno je imati ga zaleđenog u čašicama i odleđivati po potrebi.
Za ovo jelo sam zagrijala kašiku ulja i lagano prodinstala glavičicu luka. Na nju jedna mrkva, pola malog korijena peršuna, malo krompira, šaka graška i pola tikvice. Sve sam sjeckala na sićušne kockice kako bih ugodila jednom divnom malom dječaku. Sjećam se kako sam i za svoju djecu sitno sjeckala namirnice, da bi lakše jeli. Djeca - naše blago!
Povrće sam dodavala po njegovoj čvrstoći, po malo podlijevajući pilećim  temeljcem.
Na samom kraju, cvjetići karfiola i brokule. Od začina, tek malo soli.
Jedan krompirić sam zgnječila vilicom da bi saftić bio malo gušći.
Ogoljen od začina, lagani obrok ima
 prirodan okus.
Uz komad mesa, ovaj put pohovane pureće šnicle, ručak za preporučiti.
Gledam ga kako grize šniclu, tako mu slađe. Uz nju je smazao punu zdjelicu zdravog variva.
Ako se odlučite za pripremu, u slast i Vama bilo!

SIRNICA

Dobro veče, dragi moji, ma gdje da ste!
Za ljubitelje sirnice, fini zalogajčići.
Kilogram brašna za jufke. U postu ,,KAKO ZAMIJESITI JUFKU, detaljne upute.
Fil je od kilograma sira, 4 jaja i čaše nemasnog vrhnja. Ulja stavim minimalno. I bez njega se da dobro razvući. Ja to radim rukama. Oklagijom samo u početnoj fazi do promjera od oko 50 cm. Dalje ide kao od šale.
Pečem na 200 C, 30 minuta.
Moji vole, ja ne! Njima za ljubav pravim!
Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!

KAKO OČISTITI NAR

O naru treba sve pročitati. Pohvala je previše da bi ih nabrojala. Čudo od biljke!

Plod, kora i pregradice! Sve ljekovito i plemenito.

Ali čišćenje nas najčešće odbija. Šprica sok na sve strane.

Godinama ja to radim ovako.

Prepolovim nar.  Zarežem koru na par mjesta, prema prirodnoj pregradi. Polovicu otvorenim dijelom okrenem na dlan.

Polako kružno vrtim prstima plod, a istodobno kuckam drškom noža po kori. Kuckam i vrtim dok sve sjemenke ne ispadnu na dlan i između prstiju u zdjelicu.

Koru osušim za čaj, a sočne sjemenke rasporedim u posudice.

U slast Vam bilo ovo divno voće!

PITA IZ TEFLON TAVE

I dobro prođe nedjelja. Žamor mladosti!  Smijeh! Jedni druge zezaju!
Mi cvatemo gledajući ih!
Umor od cjelojutarnjeg pravljenja pite, za svo vrijeme njihovog boravka, potpuno se povukao.
Javiće se on opet, kad odu.
Nije malo, zamijesiti jufke od 2 kg brašna, napraviti filove za sirnice, bureke i nasjeckati krompir za krompirušu. Svi su plehovi već bili oprani i uspravljeni kraj sudopera, a pite poredane kao vojska na nekoliko ovala. Mesa napekla. Graha, kraj njega, zapekla. Čorbe od svakakvog povrća nakuhala.
Uglavnom, prođe lijepa nedjelja. Ostade svega da ponesemo na posao nas petoro odraslih, za dva dana.
Ali..Nisam o tome htjela.
Kad se pravi pita s vučenim tijestom, znaju znalci, rubovi se jufki fino odrežu. Skupe se hrpice tih malih tjestanaca i dobro izrade u jednu novu jufčicu. Tako sam i ja od ovih pita u zvrkove i zvrčiče, n skupila jednu dobru jufku.
Lijepo ju namanula na malo brašna, rukom pouljila i stavila na tanjurić.
Sutradan nisam stigla, pa sam drugi dan to malo tijesto najprije zagijala na sobnoj temperaturi, a onda oklagijom dobro rastanjila, pa rukama razvukla na pola stola. Umutila sam 2 jaja, dodala vrhnja par kašika i polila po cijeloj površini. Srolala sam s obje strane, jedno prema drugom, pa tako dvije rolnice, bez razdvajanja, smotala u krug.
Za tako malu pitu neću uključivati rernu!
Dobro zagrijala teflon tavu i ispekla jajušu.
Jednom sam ju okrenula. Pustim da sklizne na veliki tanjur, pa poklopim tavom i okrenem.
Rekoše da je odlična. Meka ko duša!
Pouka! Ne bacati ostatke tijesta. Napraviti pitu ili jednostavno ispeći mlinac na rešetki od rerne.
Ako se odlučite za pripremu, u slast vam bilo!

KOROMAČ NA SALATU

Volim recepte za sva ona mala jela koja, spremljena u frižider, čekaju spremna. Salate svih vrsta ostavljaju mogućnosti da u njih nasjeckamo šta nam srce poželi. Dio ove, završiti će u kutijici za posao.
Koromač-komorač upoznah u Hrvatskoj. Glavica sa debelim mesnatim listovima i nježni listići. Jestivo je sve!
Prodaje se na komad.
Danas sam jedan naribala na ribež za kupus. Malo posolila i polila domaćim maslinovim uljem koje nam sinoć stiže s Brača!
Po vrhu kolutići skuhanih jaja. U sredini jedna mozzarella. Kako je neutralna, savršeno paše. Malo peršunova lista, još malo ulja i soli....i salatica kao bombončić!
Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!

PRASA S JAJIMA

U Bosni smo ga zvali ,,prasa,, i ,,praziluk,, , a u Hrvatskoj usvojih nazive ,,poriluk,, ili jednostavno ,,pori,,.
Kako god, volim ovo povrće, bogato željezom! Pravim  ga na puno načina.
Ako imam priliku, biram uske mlade stabljike, mada su danas sve češći oni krupni, debeli, od 500 grama u jednom luku.
Kako god, prasa je blaža i ukusnija u ovo vrijeme kad je uhvati mraz. Tada ju ne blanširam.
Ovo jelo smo znali imati za večeru, ali ponekad i za ručak. Posebno mi drago, pa sam ,,sretna,, što ga moji  ju ukućani baš ne ljube. Zločesta majka! Sve uzme za sebe!
Uglavnom, prasu narežem na tanke kolutove i dinstam na malo ulja. Vrlo brzo povene i smanji zapreminu. Od začina koristim samo sol i biber.
Kad je mekana, dodam joj ulupana jaja i miješam dok se ne ispeku.
U tome je sva mudrost.
Ako se odlučite za pripremu, vidjećete da je to jako aromatično jelo.
U slast Vam bilo!

PEKE - S PRIČOM, NARAVNO !

Eto, došlo je to vrijeme da sve više mojih prijatelja ima unuke.
Toplina iz njihovih riječi prosto grije dušu.
Svaki počne s isprikom ,, možda sam dosadna s njenim slikama ili pričom, ali ja to moram. ,,
A, nije dosadan niko kad priča o ljubavi. Još kakvoj ljubavi.
Vlastito dijete dobilo svoje dijete. Stvorilo novi život.
Pa, veće sreće nema!
I kakve to ima veze s ovim pekicama na tavi i ovim kriškama kruha, na njima?
Ima još kako!
U kući moje majke i djeda, grijali smo se na šporet koji su ložili.
Zvali smo tu prostoriju kuhinjom, ali se u njoj nikad ni jedan ručak nije skuhao. Pazila majka na bijele zidove, pa ručkovi krčkali na verandi na šporetu na struju.
Ali...tu dolazimo do unuka, djedova i majki.
Kad bih smrznuta dolazila sa sanjkanja, promrzlih ruku i nogu, do koljena zaledjenih vunenih hlačica, gladna i žedna,e tu me čekalo iznenađenje. Prekršili bi vlastito pravilo i pekli meni obrok.
Peke na kojima nije bilo ni žilice, cvrčale su na mašicama u žaru, kraj vatre.
Sve isplanirano da baš tad, kad se presvučem i malo ugrijem, u lepini iz Aljine pekare, smješkajući se, pred mene stave takvu pekicu.
Dragi bože, i sad joj miris osjetim!
Zato, slušam prijatelje i njihove priče o unucima i želim..
Kažu da ne treba izgovoriti!
Samo se moliti da se želja ostvari.
Ako unucima ispunjavate i ovakve želje, u slast im je i u dugo sjećanje na Vašu ljubav!

HOŠAF - KOMPOT

Dobro Vam jutro, zaljubljenici u kulinarstvo! Poranili? Kaficu popili? Isplanirali današnji ručak?
Jeste li za hošaf?
Oprala sam suhe šljive u nekoliko toplih voda. Kratko sam ih namočila.  Stavila ih kuhati u hladnu, pa dodala šećera i malo mljevenih klinčića.
Pratim da se ne prekuhaju.
Hosaf, topao ili hladan, prefin!
A priče nema?
Pa, ustvari imam puno priča vezanih za ovo. Prva slika koja mi se uvijek vrati, ova je...
Zimsko veče, snijeg pada, u kući pucketa vatrica, na stolu suhe šljive i jezgre oraha. Pričamo i onako spontano, čistimo šljivu po šljivu, U svaku stavimo po polovicu oraha, fino zatvorimo i pojedemo.
Prirodni okusi kojima ne treba nikakav dodatak, a koji se pamte, evo, četrdesetak godina!
Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!

SUTLIJA - S PRIČOM, NARAVNO !

Pavle se rodio kao treće dijete, pa je ljubavi bilo sa puno strana. Ljubavi obitelji, ali i svih nas koji smo ga svakodnevno gledali.
Bio je mali dječačić kad sam mu pričala gdje živim.
 ,,Znaš, Pavle, u našem naselju, krošnje stabala su iznad naših zgrada. Pune su gnijezda ptica. Djetlići kljucaju. Kosovi pjevaju na sav glas.,,
 ,,Teta Selma, je l ti živiš u nekoj šumi ?,,
Ovog sam se pitanja stotinu puta sjetila kroz godine koje su uslijedile.
Stabla rastu polagano i zaista su ogromna. Smjenjuju se na njima godišnja doba, ptice izlaze iz gnijezda, gledamo kako uče letjeti, pa odlaze, a moj Pavle već student. Rijetko se sretnemo, zagrlimo, ali sad je njegova glava gore, iznad moje..
....ali vratimo se kuhanju..
Malo više mlijeka u frižideru. Malo, previše, rekla bih.
Zato sam cijelu bocu od 1.75 l izlila u šerpu. Prije svakog lijevanja isperem ju hladnom vodom. Kažu da se tako mlijeko neće lijepiti za dno.
Polako sam ga zagrijala, pa dodala 375 gr riže i 5 kašika šećera. Pustila sam da lagano kuha.
Znam da je starinski recept za sutliju drukčiji. Riža se skuha, pa tek onda stavi u mlijeko. Laganim pričinom od vode i nišeste se zgusne. Ipak, ja ne zgušnjavam, ne kuham rižu posebno.
Pustim da ovako vrijucka dok škrob ne ugusti sutliju. I to je to.
Isperem zdjelice vodom, pa nalijem u svaku. Hladna ili topla,  s malo cimeta ili ribane čokolade..desert ili večera. Meni, ovo drugo!
Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!

RUČAK S POLA PILETA - S PRIČOM, NARAVNO !

Slušam jutros uz kaficu divnu pjesmu. Govori o tome kako dijete upozoravamo da ostane tamo gdje ga vidimo. Dalje da ne ide. Kroz djetinjstvo, ono dalje od majčina pogleda, znači opasnost. I kako godine idu, baš ta opasnost postaje izazov. Strah, ali i žudnja!
,, Šta ak ja želim ići daleko? Ni jedan cvijet, nije nježan zauvijek,, - ponavlja refren!
To nas vrlo brzo počne obilježavati. Mirne naravi koje su tu, uvijek na utabanoj stazi i  mangupi ženski i muški, koje uvijek mami ono drukčije, pa pomiču granice dalje i dalje.
Za ove sam druge, oduvijek!
Sasvim sam sigurna da ovisnost tolikih žena o mužu, ima korijene baš u ovome. Naučena da neko o njoj brine u svemu, u djetinjstvu, predaju svoje srce i glavu osobi koju voli, da brine o oboje.
Ženska glavo, ženska glavo!
Kao krug začarani, sve se opet ženi vrati. Od majčina izbora, do buduće majke, ponovo.
Zato, pustite krilima da se rašire i vide svijet.  Koljenima da se razbiju, glavi da udari, tijelu da bude ugruvano, koraku da očvrsne, pogledu da se izoštri.
Pomicati granice u svemu, u svakoj ulozi koju vidimo za sebe, tražiti nešto novo i bolje. Popravljati svoje mjesto u društvu, jačati svoje samopouzdanje istražujući život, smjelo!
....ali, vratimo se kuhanju..
Preda mnom pola domaćeg pileta i jedan dobar grincajg. Kraj zgrade mi mala tržnica. Sve friško!
Od ovoga mogu skuhati šta poželim.
Pile na komade. Krilo, dio leđa, nogicu i iznutrice, bez jetrice, u juhu. Mrkve, korijen peršuna, celera, lista od oboje sa stapkama, jedan luk, list kelja, soli i koje zrno bibera,  sve prelila hladnom vodom i neka lagano vrijucka. Kad je mekano, juhu procijedila, mrkvu i peršun narezala na kolutove, mesu maknula kožicu, pa sve vratila i zakuhala juhu tjesteninom.
Bijelo meso, batak i zabatak samo nasolila, malo pouljila i pod folijom pekla na 200 C. Izbodem foliju da para odlazi. Par puta, u tih sat vremena pečenja, okrenem meso.
U zavrelu vodu stavila izlomljene mlince. Samo minutu okrenula i ocijedila. Maknula meso, izmiješala mlince s masnoćom, pa ga vratila i još kratko zapekla.
Ručak s pola pileta. Mogu šta poželim!
Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!

HRANA ZA POSAO

Oduševila me Canada. Moj muž to zaključio i iz aviona, gledajući pravilno parcelirano zemljište. Odavalo je to prvi dojam na dobro uređenu državu.
Potvrdili nam ovaj zaključak svi trenutci provedeni na ovom divnom putovanju.
Red, rad i disciplina.
E, sad! Ja primijetih puno toga vezanog za hranu. Laka željeznica. Ljudi idu na posao. Svako u jednoj ruci ima torbicu sa hranom. Standard puno viši od našeg, a mi to svi ne radimo.
Uglavnom, na ovo sam pojačano obratila pažnju po povratku kući. Godinama moj muž nosi ručak na posao. Šta godinama? 22 godine, svaki četvrti dan, kad radi dnevnu smjenu. Dan ranije skuham ono što je prikladno za ponijeti.
Spremam ja. U našoj sam kući ja kuharica. Nije mi teško. Muž pomaže nabavom, čišćenjem, sjeckanjem.  Nosi i sin, a to mi posebno drago jer mogu utjecati na izbor hrane koju tokom dana jede.
Kupiti u pekarici ili ponijeti dio hrane spremljene za obitelj ?
Današnji ručak za cijeli dan na poslu, u tri kutijice.
U prvoj žitarice, heljda i ječam, začinjeni medom, ćurekotom, lanom, chia sjemenkama, cimetom i bananom.
U drugoj, kuhana mrkva, krompir i kelj, začinjeni maslinovim uljem i solju. Bijelog luka, za posao nema.
U trećoj, na tavi prženi komadići piletine sa jednom manjom glavicom luka, posoljeni i pobibereni.
Ponekad je tu i kakva čokoladica, ali je danas nisam imala.
Ako nosite ručkove na posao, neka Vam je u slast!

ŽITARICE ZA DORUČAK - KAD MAMA SPREMA !

Danas žitarice za doručak, i za mog sina. Kutijica ide uz ručak, za posao.

Odavno ne kupujem žitarice koje su pakirane u kombinacijama sa orašastim i suhim voćem. Preslatke mi! Sasvim sam sigurna da tu ima dodanih aroma i sladila.

Sama kupim. Sama kuham i pripremim!

Sinoć sam jednu šolju heljde namočila u vodu i ostavila da upija. Ne kuham ju. 

Istu šolju ječma, prelila vodom i skuhala. Kad se zrno raspukne i mekano je, isključim. Višak vode odlijem. Ove ću žitarice imati za dva dana. Spremim ih obavezno u frižider.

Jutros, pola posla gotovo. Dodajem ono što imam, ali su moje nabave hrane uvijek okrenute i ovim obrocima. Zato imam samljevenog zrna lana, muž melje svako malo, pa spremi u malu staklenu teglicu, ćurekota, chia sjemenki, cejlonskog cimeta, dobrog domaćeg meda, ovaj put od metvice, i voća. Danas sam imala samo banane.

Ko smije jesti sirovo, u zdjelicu doda orah, badem ili koji lješnjak, ovisi šta imamo.

Žitarice za doručak, čas - posla!

Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!

KARFIOL NA LEŠO

Ne misliti stalno na njega, ali ga niti ne zaboravljati. Imati ga na umu
I, sama sebi, kroz ove godine, govorim o krhkosti  sreće i zadovoljstva. 
Zdravlje je tako nepredvidivo. Tu je, prpoši  i i smješka se, budi osjećaje sigurnosti i sreće. Misliš da si gazda svog života. 
Po tankom napetom koncu, sigurni koraci. Povez preko očiju. Zanos od muzike unutarnje sreće. Da potraje,valjalo bi.
Strah iz jedne jedine riječi, skoči pred mene. Dočeka me nasmijanu. Potpuno razoruža. Prstima drži onu kartu sa dna kule. Upozorava!
Zdravlje stalno opominje. Narušeno, bičem puca po zraku. Ne može ga se ne čuti.
Umukne čovjek i sve drugo makne u stranu.
....ali, vratimo se kuhanju..
Oprane zdrave listove i cvijet karfiola, ubaciti u vodu koja vrije. Posoliti. Kratko prokuhati. Procijediti. Baciti vodu. Posuti peršunovim listom i sjeckanim bijelim lukom. Politi maslinovim uljem. Posoliti i servirati! Ostatke zatvoriti u staklenu ili porculansku zdjelicu i spremiti u frižider. Može stajati dan - dva!
Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!

PILAV U ŠERPI - HRANA S MINIMALNOM KOLIČINOM MASNOĆE I S OSNOVNIM ZAČINIMA

Evo još jednog jela sa minimalnom količinom masnoće i osnovnim začinima.
Pileći bataci domaći, daju poseban okus.
Juha od pilećeg sitniša vrijucka. Batake stavim u praznu šerpu. Dok se kuha, zalijevam po malo juhom, dok  ne omekšaju. Posolim.
Izvadim meso, stavim rižu, pa meso vratim i nastavim podlijevati.
Ima nešto u jednostavnim okusima, osim što posebno prijaju našem zdravlju.
Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!

LIČKI ŠNICLI

Recept za ličke šnicle dobila sam prije dvadesetak godina od jedne Tuzlanke.

Od mojih Ličana, ne čuh da ovo jelo prave. Možda s Likom prelijepom, nikakve veze nema.

Uglavnom, zgodan način da se od junetine ili govedine, naprave mekani, sočni šnicli i to sve u jednom loncu bez puno posla.

Ovaj sam put imala dobru domaću junetinu. Narezala sam odreske kao dlan. Ako su lički, onda se kaže krušne mrvice. E, pa, uvaljala sam ih u krušne mrvice, pa pod prozirnom folijom dobro istukla batićem za meso. Recept kaže da je u ovoj fazi bit.

Svaki sam uvaljala u oštro brašno, u jaja, pa opet u krušne mrvice.  Namirnice za pohanje malo posolim. Na malo više vrelog ulja, prepekla sam šnicle, dvije po dvije, da im korica fino zarumeni. Za sve treba najviše 15 minuta.

Kažu da se iz posude masnoća odlije, pa šnicli vrate na ulje, ali sam ga ja bacila. U Lici se kaže padela. E, pa u padelu sam složila šnicle u par redova.  Kako sam koji stavljala, tako sam ga posipala narezanim peršinovim lišćem i sitnim kockicama češnjaka. 

Tad po svemu soli i bibera. Na oko 600 gr mesa, zalila sam 4 dcl vode i 2 dcl finog bijelog vina.

Padelu sam malo protresla i pustila da lički šnicli po malo vrijuckaju cijeli sat. 

Saft će uvriti, a meso omekšati.

Uz lički pire  krumpir i salatu, ručak koji preporučujem.

Lijepa je Lika, prelijepa. 

Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!